Duša - Više Ja
autor:Talidari
 


Print Friendly and PDF

Jedan od glavnih razloga zašto mnogi ne ostvaruju uspjeh i sreću jest taj da ne poznaju sebe, ne poznaju svoju dušu i ne djeluju u skladu s njom. Tek kad predamo svojoj duši palicu za upravljanje životom sve nam je moguće (sve što u dubini duše želimo). Sve dok puštamo da nama upravlja razum, emocije ili tjelesni porivi, ograničavamo svoje potencijale.

Duša je kapetan tvoga broda!

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)   

bullet  Što je duša
bullet  Kako pustiti duši da nas vodi
bullet  Video prilozi

Osvoji komplet e-knjiga ako pročitaš ovaj članak do kraja!!!

Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina:
bullet  Na kraju ovog članka je križaljka s pitanjima vezanim uz ovaj članak. Ispuni je i dobivaš ovu nagradu!
bullet  Pošalji e-mailom link na ovaj članak (uz nekoliko toplih riječi preporuke) trima osobama + nama i šaljemo ti ovu nagradu.
 

 

Tko si ti?


Akcija
čarobno drvoČarobno drvo
Ovaj članak o duši je dio akcije u kojoj svaki mjesec zajedno svladavamo pojedine vještine i usvajamo korisne vrline.
Opširnije »
Odgovor na pitanje "Tko sam zapravo ja?" je toliko važan da određuje u kojoj mjeri će netko ostvariti blagostanje. Svi oni koji sebe ograničavaju na određene životne uloge (poštar, majka, šef, nogometaš...) ili na dijelove svog bića kao što su um, tijelo i emocije, ograničavaju i svoj potencijal. S druge strane, svi oni koji spoznaju sebe kao dušu koja koja koristi um, tijelo i emocije, i igra razne uloge u životu, oni mogu svojoj duši dati krila i tako se vinuti u zvijezde. Jer duši je sve moguće, budući da je bezgranična i sveznajuća.
Kad koristiš svoj um, tko je taj koji umuje? Tko je taj koji osjeća? Tko je taj koji ima tijelo?
Duša je ta koja ima um, osjećaje i tijelo.
Ti nisi samo svoje tijelo, ti nisi samo um, ti nisi tvoje emocije. Svatko od nas je veličanstvena duša koja posjeduje tijelo, razum i emocije. Kad nama upravlja um, emocije ili tjelesni porivi, a ne duša, zapadamo u nevolje. Kad je duša potlačena, živimo potlačenim životom. Čim duši damo upravljačku palicu, ona nam daje potrebne inspiracije i ideje, kroz intuiciju, maštu, savijest, snove, "slučajnosti" i slično. Ako pustimo dušu da upravlja našim životima, imamo lakoću postojanja. Problemi nastaju jedino kad nama vladaju bilo tjelesni porivi, emocije ili intelekt. Sve su to visokovrijedni dijelovi našeg bića, no ako su neuravnoteženi, nastaje nesklad u našem životu. Zato je bitno da hranimo svoju dušu i dozvolimo joj da ona upravlja našim životima, a tijelo, emocije i um trebaju biti pod kontrolom i vodstvom duše ili, bolje rečeno, služiti duši. Ako smo bilo robovi tjelesnih poriva, nekontroliranih emocija i neispravnih uvjerenja, doživljavamo neuspjehe i nevolje. Ako je naša duša podređena umu, emocijama i/ili tijelu, ograničeni smo u svojim potencijalima. Duši je sve moguće, a tijelu ne, emocijama ne, umu isto ne.

Ovu temu ovdje obrađujemo zato da bismo ti pomogli da se odučiš od svega krivog što misliš o sebi, o svojim ograničenjima, i jednom za sva vremena prepoznaš svoju dušu, tj. sebe kao dušu koja je bezgranična, što znači da ti je sve moguće dok se vodiš dušom. To će ti pomoći u jačanju tvoje duhovnosti, koja će ti pružiti inspiraciju i poticaj za tvoje optimalne životne pothvate - one koji vode natrag do blagostanja, tvojeg prirodnog stanja. Ako pročitaš ovaj modul do kraja i shvatiš bit, riješit ćeš se svih ograničavajućih predrasuda, predodžbi i ostalih napasti koje te sputavaju u ostvarenju trajne sreće i uspjeha. Dakle, ovdje nećeš ništa naučiti, nego odučiti. Nećeš ništa novo saznati što već u dubini duše ne znaš, ali se možda trebaš podsjetiti.

Što je to duša

Duša je kao tema kroz vjekove zaokupljala mnoge filozofske, religijske i znanstvene (psihološke) rasprave, i do dan danas ne postoji konsenzus o prirodi duše. Većina njih se slaže s jednim, da je duša besmrtna. Duša je jedino što je konstantno i trajno u nama - emocije, umne konstrukcije kao i tjelesni izgled, kondicija i porivi dolaze i odlaze, i ograničavaju nas, dok je duša neograničena i trajna. Ako želiš neograničene mogućnosti u životu, potrebno je sebe prepoznati kao dušu kojoj je sve moguće, a ne kao netko tko misli da nešto ne može jer se ograničava na svoje umne, fizičke i emotivne predispozicije. Dovoljno je primjera onih koji su unatoč nedostatcima ostvarili zavidne rezultate, a to je zato jer su se oslanjali na svoju dušu, nadsvijest, intuiciju, Božansku inteligenciju.

Anićev rječnik hrvatskog jezika definira dušu kao nematerijalni princip čovjekova života te kao ukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina.
Wikipedia tvrdi: Duša je, prema mnogim religijskim i filozofskim tradicijama, nematerijalna komponenta čovjekova života, tj. unutarnji princip tijela.

Koliko su ove definicije potpune, ostaje na svakom od nas da se sam uvjeri. Je li duša stvarno princip ili komponenta? Svodi li se ona samo na tako apstraktne pojmove? Ili je duša ipak nešto više? Je li moguće da je duša božanski dio u nama?

Daljnjim istraživanjem pronašli smo još nekoliko definicija duše:

  • "Naše Više Ja, naša duša, je aspekt naše svijesti* koja je najbliža izvoru - božanskoj srži." - Aine Belton   * nadsvijesti
  • Duša znači duhovno počelo u čovjeku
    "Duša je nematerijalno počelo ljudskog života. To je jednostavni, nesastavljeni, neprostorni duhovni bitak određen da oživljuje ljudsko tijelo. Ne nasljeđujemo je od roditelja - kao tijelo - jer je primamo izravno od Boga." - barbaraa
  • Bhagavad-gita, koja je dio drevnog hinduističkog spisa Mahabharate, opisuje dušu:
    • Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti neuništivu dušu. - 2.17.
    • Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.- 2.20.
    • Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna. - 2.22.
    • Nikakvo oružje ne može sasjeći dušu. Vatra je ne može spaliti, voda smočiti, ni vjetar isušiti. - 2.23
    • Ta osobna duša ne može se slomiti, rastopiti, spaliti ili isušiti. Vječna je, svuda prisutna, nepromjenjiva, nepokretna i vječno ista. - 2.24
  • Drevni Vedski spisi nam otkrivaju da je duša, na Sanskritu jiva (čita se điva), živa, živo biće, po svom sastavu jednaka Bogu i uspoređuje se sa kapljicom mora koja je po svom sastavu jednaka oceanu, ali je u odnosu na ocean "beskrajno" mala. Ima neka svojstva oceana, ali ne sva. Isto tako duša ima mnoge božanske osobine, ali nije moćna kao neograničeni Bog. - Adam Filić

Duša se naziva raznim imenima - Više Ja, Viša svijest, nadsvijest, Jastvo...
A miješaju je čak i s duhom. Duh i duša nisu isto.

Razlika između duše i duha

Dok je prema rječniku duša nematerijalna komponenta ili princip čovjeka, duh je, osim u kontekstu sablasti, definiran kao svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje; opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje, temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo [duh književnog djela; duh demokratskog društva; duh vremena].

Ako ti rječničke definicije ne pomažu, ostavi um i sve naučeno po strani, i pitaj sebe, svoju dušu. Kad joj dopustiš da se izrazi, dat će ti ne samo taj odgovor, nego i sve druge.

Razlika između duše i duha može se uočiti u kontekstima u kojima se ova dva pojma koriste:

imati duha - biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, duhovit;
biti u duhu
(čega) - u skladu s čim, odgovarati čemu [to je u duhu zakona];
klonuti duhom - izgubiti polet;
sačuvati prisutnost duha - ostati hladnokrvan;
siromašni duhom - rel. dio fraze o onima koji u pokornosti duha i snazi vjere zaslužuju Carstvo nebesko;

imati dušu - znati suosjećati, imati samilosti;
imati na duši
- biti za što kriv;
duša od čovjeka -vrlo dobar čovjek, dobre ćudi;
mirne duše - lako, bez teškoća, jednostavno;
znati (koga, što) u dušu - poznavati u tančine;
dati dušu - istrošiti se, ne biti više za upotrebu, više ne valjati, izrabiti se;
dobiti dušu - dobiti nešto prisno, imati atmosferu, obuzeti toplinom [stan ti je dobio dušu];
duša me boli - teško mi je, žao mi je, jako žalim;
dušu ti vadi (u opisivanju krajnje neugodnih ili nepovoljnih radnji) [kad ti vadi koštanu srž dušu ti vadi; kad ti dadu kredit uz takve kamate to je kao da ti dušu vade];
ići na dušu - biti dio čije odgovornosti;
ispustiti dušu - 1. umrijeti 2. pren. jako se umoriti;
olakšati dušu - reži nekome nešto što mu leži na duši;
iz duše - iskreno, s jakim osjećajem, dajući sebi oduška;
ni žive duše - nigdje nikoga;
prodana duša - onaj koji je odustao od svojih uvjerenja iz interesa ili iz karijerizma;
sitna duša - uskogrudan čovjek, onaj koji misli samo na svoje sitne interese;
široka duša - širokogrudan čovjek, onaj koji je dobre volje prema drugome, duševan čovjek;
uzeti na dušu - preuzeti na sebe kao odgovornost, uzeti na sebe kao krivnju;
za (svoju) dušu - 1. (dosl.) učiniti neko djelo koje je ugodno Bogu b. za zadovoljstvo, kao užitak, za sebe i svoje unutrašnje zadovoljstvo;

Duša i Bog

Svatko od nas je veličanstvena duša koja posjeduje tijelo, razum i emocije. Ako pustimo dušu da upravlja našim životima, onda će nas ona inspiracijama dovesti do blagostanja, jer je duša nadahnuta Višom svijesti koja sve zna bolje od podsvijesti. Duši omogućujemo da nas vodi kroz život time što je "hranimo" i dopuštamo joj da ona upravlja našim životima, umjesto da to čini naš um, emocije ili tijelo.
Duša je onaj dio čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Stvoritelja. Duša je povezana sa Svevišnjim, s izvorom svega što postoji. Odnos duše i Boga se može usporediti s odnosom kapljice i oceana. Istog su sastava, ali ne i istog kapaciteta. Kao i Bog, duša je savršena, beskrajna, svemoćna, sveznajuća, neograničena, sveprisutna i svemoguća. Um nije, a ni tijelo, kao ni emocije. Božja volja je i volja duše, koju ponekad sputava volja uma (svjesnog i podsvjesnog).

Ako dušu zanemarujemo i podređujemo drugim dijelovima našeg bića, tad imamo kuršus. To je kao kad isključimo nešto iz struje ili odrežemo granu s drveta. Ta grana ne može roditi plodove, niti aparati ne mogu funkcionirati ako nisu priključeni na struju. Mogu na baterije, ali baterije treba uvijek iznova puniti ili mijenjati. To i radi prosječan čovjek, umjesto da se priključi na "struju". Pod "strujom" mislimo na božansku energiju-svijest-inteligenciju.

Duša i računalo

Bez duše bismo bili kao automati. Duša je ono što nas čini osobama. Svako računalo može prerađivati informacije poput našeg uma, ima memoriju, tijelo, pa čak i osjećaje - kad je umorno i preopterećeno, razboli se; računala vole da ih se održava kako treba i da se prema njima dobro ophodi. Ono što nas razlikuje od računala i drugih automata je naša duša koja nas oplemenjuje. Mi nismo kao računala, računala su kao mi, ali ne u potpunosti, jer nemaju dušu.

Računalima upravljaju programi, a ljudima duša, ali samo ako to dopustimo. Oni ljudi kojima upravljaju "programi" (navike, uvjerenja, predodžbe, predrasude, očekivanja, prosudbe...) su naoko bezdušni ljudi, a poznaju se po tome što ne žive u blagostanju. Svi smo mi podsvjesno programirani da na određeni način nešto mislimo i činimo, ali ti programi ne smiju nama upravljati nego nam služiti. Nažalost, mnogi ljudi su robovi svojih programa, koji njima upravljaju, pa zato žive bezličnim životima.

 


Postanite kum(a) Životne škole »
Pomozite održavanje ovog članka kako bi mnogi imali priliku
prepoznati svoju dušu i ravnati se po njoj za svoju dobrobit, ali i dobrobit čitave zajednice!

 

Akcija
čarobno drvo
Čarobno drvo
Pozivamo te da sudjeluješ u ovoj akciji u kojoj svaki mjesec zajedno jačamo razne vrline, svladavamo pojedine mane i usvajamo korisne vještine.
Opširnije »

 

 

 

 

"Ono što je računalima čovjek, to je čovjeku duša."
-Talidari

 
Neko računalo može biti najbolje na svijetu, imati najsofisticiranije programe, ali od njega nema nikakve koristi ako ga čovjek ne pokrene, ne uključi i ne održava. Na kraju krajeva, čovjek je i stvorio računalo. Duša pokreće tijelo, kao što čovjek pokreće računalo. Ono što je računalima čovjek, to je čovjeku duša. Računala ne mogu ništa postići bez ljudi, pa tako ni ljudi ne mogu ništa postići bez duše. Mogu funkcionirati, ali ne i postići željeno.

Duša i um

Čim namirimo svoju dušu, ona dobiva moć da nas dovede do blagostanja. Duša ima pristup informacijama koje su nedostupne umu, jer je duša izravno povezana s Bogom. Um je ograničen na svoja iskustva. Budući da mi ljudi nismo samo materija, nismo samo tijelo, treba nam ova duhovna veza kako bismo ostvarili svoj potpuni potencijal. Naša duša šalje našem umu poruke za ostvarenje potencijala i blagostanja, no um je često pomućen ili preopterećen svojim konstrukcijama ili programima (uvjerenjima, predodžbama, predrasudama, očekivanjima, prosudbama...), pa ne može dokučiti suptilne poruke duše. Stoga je potrebno svjesni i podsvjesni um redovito pročišćavati pomoću ho'oponoponoa ili neke druge metode.

Nažalost, mnogi od nas nemaju pojma što je smisao njihova života, što žele, što stvarno vole i što im leži. To je zato što većinu vremena nisu u doticaju sa svojim izvorom i zato što im je duša malo zakržljala uslijed njezina negiranja i stavljanja razuma, emocija ili tijela na prvo mjesto. To se događa kad smo preopterećeni utjecajima iz okoline i više ne znamo tko smo i što smo. Pogotovo oni među nama koji svakome žele udovoljiti izgube osjećaj za sebe, vlastita duša im je u drugom planu. Takvi kad-tad stradaju, bilo poslovno, ljubavno ili zdravstveno.

No, to se sve da lako promijeniti time da vratimo duši upravljačku "palicu", da činimo što je duši milo. To je puno jednostavnije, prirodnije i lakše nego živjeti pod upravljačkom "palicom" uma, emocija ili tjelesnih poriva, koji su puno kompliciraniji. Umjesto da kompliciramo, trebamo samo pojednostaviti svoj život i činiti duši na volju.

Duša i ego

Suprotnost duši je ego. Osobe s velikim egom nisu u dodiru sa svojom dušom, što znači da su vođeni svojim umom, tijelom ili srcem, umjesto dušom. Takvi mogu tu i tamo ostvariti "blago", ali ne i blagostanje, jer je put do blagostanja popločen vrlinama, a mane, kao što je ego, su samo prepreke na tom putu.

  • Svaki intelektualac koji ima veliki ego odaje osobu koja stavlja intelekt na prvo mjesto i koja je došla na pola svoga puta do blagostanja. Mnogi tu i ostaju, no oni najproćudniji idu dalje na svom putu samorazvoja i otkrivaju da ima još nešto više od razuma, nešto što nije ograničeno intelektualnim sposobnostima, a to je nadsvijest.
  • Isto tako, svaki sportaš i maneken koji ima veliki ego odaje osobu koja najviše drži do fizičke komponente svoga bića, a zanemaruje duhovnu, stoga također ne može ostvariti potpuno i trajno blagostanje.
  • Mnogi umjetnici i dizajneri sa velikim egom su osobe koje se vode svojim srcem, a ne dušom. Oni mogu ostvariti neke rezultate, ali ne i blagostanje.

Duša, tj. razvijanje svoje duhovnosti, je protuotrov za ego. Tko se želi riješiti ega, to može učiniti da hrani svoju dušu a ne svoj ego. To znači da um treba predati upravljačku policu duši - razvijati duhovne sposobnosti usporedo s intelektualnima.

Budući da je intuicija komunikacijsko sredstvo duše, ona je neprijatelj ega. Ako duša preuzme vodstvo, ego ga gubi. Prema tome, ego uvijek pruža otpor prema intuitivnim porukama duše i nastoji ih omalovažavati argumentima ograničenog uma.

“Činjenica je da svake sekunde milijuni djelića informacija preplavljuju naša čula. Ali naša svijest obrađuje možda samo oko četrdeset djelića informacija u sekundi – najviše.“
- Tor Norretranders

Sve informacije koje naša svijest ne registrira i ne upamti ne gube se, nego se spremaju u memoriju podsvijesti i koriste nesvjesno prema potrebi.
- Talidari

Duša i podsvijest

Svaka osoba ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest. Točnije rečeno, mi nemamo, već jesmo nadsvijest. Nadsvijest je ono što podrazumijevamo pod pojmom duša. Iako smo u budnom stanju uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma, nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti a ponekad iz nadsvijesti.

Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo, u prošlost i u budućnost.

Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava (koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, predrasude, stavove, navike i slično) pa smo ograničeni vlastitim iskustvima.

Ako djelujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga, tj. od Božanske Inteligencije, pa su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće.

Poruke "odozgora" možemo bolje primati ako sprječimo one "odozdola" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgora" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, stavove, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti nekom od metoda kao što su ho'oponopono, meditacija, EFT, afirmacije, vizualizacije i slično.

Kako razlikovati govor nadsvijesti od govora podsvijesti je objašnjeno niže u nastavku.

"Stvarnost ima mnogo slojeva, koje oči ne vide i um ne poznaje."
- David Icke

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtiti sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma šta se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično. Podsvijest, iako ima znantno veći kapacitet za registriranje i preradu informacija od svijesti, isto tako je ograničena vlastitim iskustvima i interpretacijama stvarnosti. Nadsvijest i Viša svijest, s druge strane, imaju puno širi uvid u stanje stvari nego što to imaju svjesni ili podsvjesni um, ili srce. Prema tome ne možemo se osloniti na naš svjesni ni podsvjesni um, niti srce, već se trebamo povezati sa svojom nadsvijesti i s Božanskom inteligencijom kako bismo umjeli dovesti sebe u stanje blagostanja.

Dr. Hew Len ističe da svjesni um može registrirati oko 15 informacija u jednoj sekundi, dok se 15 milijuna informacija (podražaja) dogodi u svakom trenutku. Nema šanse da uhvatimo ni shvatimo sve što se odigrava u našem životu. Prema tome, moramo otpustiti svoje iluzije - zamisli, ideje, predodžbe, predrasude, uvjerenja i slično. Umjesto toga, trebamo vjerovati u ono što primamo od duše (nadsvijesti i Više svijesti) kroz intuiciju, inspiracije, uvide, maštu, a ponekad i snove.

Svaki put kad trebaš donijeti neku važnu odluku, dopusti da te vodi tvoja duša, a ne razum, emocije ili tjelesni porivi. Vodi se porukama koje dobivaš iz nadsvijesti, a ne podsvijesti.

 

 

"Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo ga trebaš neprestano produbljivati."
- Marko Aurelije

 

 

 

 

 

 

   Kako pustiti duši da nas vodi i nama upravlja

Anđeo zadržava dušu koja napušta
umirućeg čovjeka, drvorez iz 15. stoljeća
Duša bi trebala balansirati našim tjelesnim, intelektualnim i emocionalnim kvalitetama. A kako bi duša to mogla, treba joj dozvoliti da bude gospodar našeg bića. Oslanjajući se previše na intelekt, predajući se previše emocijama ili stavljajući preveliku pažnju na tjelesnost, sprečavaš dušu da se pokaže u punom sjaju.

Mnogi uopće ne poznaju svoju dušu, nemaju kontakta s njom, zato i stradavaju. Duša je vrlo suptilna, pa nije ni čudo što je mnogi ograničeni umovi ne mogu tako lako shvatiti i prihvatiti njeno vodstvo. Dušu možemo prepoznati po tome što je neranjiva, za razliku od drugih dijelova našeg bića. Dušu ne može ništa povrijediti, pa ni čovjeka koji sebe vidi kao dušu. Dijelove tijela možemo izgubiti, razum i emocije možemo izgubiti, ali dušu nikad. Duša je onaj dio u nama koji nas izbavlja u najtežim situacijama. U takvim situacijama se neki ljudi počnu okretati prema unutra pa dolaze u kontakt sa svojom dušom, koja im onda daje snagu, inspiracije, uvide i rješenja. Ne moramo čekati da nas pogodi neka nevolja da se okrenemo svojoj duši, no većina nas tek onda to čini.

Duša nije trodimenzionalna, ona je u četvrtoj dimenziji. Prema tome, duša ne komunicira uobičajenim 3D kanalima komunikacije. Duša nam se obraća kroz savijest, intuiciju, maštu, inspiraciju i ponekad kroz snove. Kako bismo umjeli prepoznati govor duše, potrebno je njegovati duhovne vrline i vještine.

Ona nam šalje nam svoje poruke na razne načine, pa i kroz druge, tj. kroz to da nam šalje vrstu poruka koje mi doživljavamo kao "slučajnosti".

Recimo, pitaš se bi li se trebao/la okušati u poslu prodavača nekretnina. Ako ti nije jasno što je volja tvoje duše, slobodno se okreni prema van, jer ćeš poruke dobiti i izvana. Moguće je da ćeš tih dana naići na nekoliko znakova koji ti to potvrđuju ili te od toga odgovaraju - recimo, nevezano uz tvoje pokušaje, događati će ti se "slučajnosti" - stvorit će se pred tobom reklame, vijesti, ljudi, film u kojima će na ovaj ili onaj način biti govora o toj temi. Može biti da ćeš "slučajno" pogledati film u kojem je glavni lik prodavač nekretnina kojemu posao super ide. To bi značilo, "da", dobro bi bilo da se u tome okušaš. No, ako u filmu, lik ima silne probleme u tom poslu, onda bi ti poruka bila "ne". Da ne bi došlo do krive interpretacije, otvori se za druge dodatne znakove - možda ćeš naići na vijest ili oglas u novinama koji govore o tome kako je prodaja nekretnina porasla, pa bi ti to trebao biti pozitivan znak da se toga primiš. Možda čak naiđeš "slučajno" na nekoga tko se time bavi i tko bi te mogao angažirati itd.

Bitno je znati razlikovati govor duše od govora razuma, jer neki to miješaju.
Mnogi brkaju intuiciju s unutarnjim glasom, koji često dolazi iz podsvijesti (strahovi, predrasude...), a ne nadsvijesti (duše). Ovo umijeće razlikovanja nadsvjesnih i podsvjesnih poruka je nešto što sami možemo s vremenom razvijati tako da pratimo znakove. Znakovi nadsvijesti (duše) su:

  • uvijek suptilniji od znakova podsvijesti;
  • pri njima osjećamo mir, a ne preveliko uzbuđenje;
  • ponavljaju se više puta i iz više izvora ("slučajnosti" tijekom dana - gornji primjer);
  • unutarnji glas duše je tiši od glasa ega ili podsvijesti.

Pustiti duši da nas vodi i nama upravlja, stvar je odluke, ali i osviještenosti. Dozvoliti duši da upravlja našim životom jednostavnije je nego dati vodstvo bilo kojem drugom dijelu našeg bića, jer je puno prirodnije. Počinje se odlukom. Zatim se osvijesti postojanje duše i upoznavanje s njom. Kad jednom prepoznamo dušu kao ono najuzvišenije u nama, tada nam je lako prepustiti se njezinom rukovodstvu. Razum, emocije i i tijelo imaju svoje čari i svoje blagodati, ali nažalost i svoje negativnosti, koje je teško odmah otkriti, pa nas zato često zavaravaju - um zna previše komplicirati i zavarati, emocije nas ponekad prevladaju i zaslijepe, a tijelo nas prečesto tjera na nepotrebne konzumacije, izležavanje i slično. Ovo troje trebaju služiti duši, a ne je potiskivati. Služe joj tako da se u presudnim situacijama pitamo je li to po volji duše ili samo po volji nekog od ovo troje podređenih. Volju duše se uvijek može prepoznati po tome što nas navodi da činimo samo ono što je za naše krajnje dobro, za dobrobit naše zajednice i prirode.
Volju duše možemo prepoznati po tome što je:

  • ujedno dobro za svo troje - razum, emocije i tijelo;
  • u skladu s prirodom - za dobrobit prirode, ekološki, ne ugrožava prirodu i njezina bića,
  • ne ugrožava nijedno drugo ljudsko ili životinjsko biće;
  • u skladu s Božjom voljom - za dobrobit sviju, a ne samo vlastito;
  • potvrđena raznim vanjskim znakovima - događaju nam se "slučajnosti" koji to potvrđuju.

Kako prepoznati intuiciju objašnjeno je opširnije u našem članku "Kvocijent intuicije"

Foto: Ilonka Kapetanović
Foto: Ilonka Kapetanović

 

 

 

 

"Ljepota je odlika tijela kako je vrlina odlika duše."
- Ralph W. Emerson
"Čovjek se treba više brinuti za dušu nego za tijelo."
-Demokrit
 
Duši ne treba puno da bi preuzela vlast nad tvojim životom - ona zahtijeva samo lijepe i ugodne stvari, koje zato nisu teške. Sve što trebaš učiniti da bi duša mogla upravljati tvojim životom jest hraniti je. Kad je hraniš i ne zanemaruješ, ona će te zauzvrat dovesti do blagostanja - sreće i uspjeha. Hrana za dušu je sve sve ono što dušu dira, u čemu uživaš, a čega se iz kojekakvih razloga (uvjerenja) često odričeš - duhovna glazba, boravak u prirodi, promatranje  prekrasnog krajolika, druženje sa životinjama, meditacija, molitva, slikanje, pjevanje, ples, nadahnjujuće umjetničko djelo, kreativne aktivnosti, odlazak na duhovno mjesto kao što je crkva ili hram, u kazalište, gledanje inspirativnih igranih filmova, razgovor s osobom s kojom smo na istoj valnoj duljini, plivanje s dupinima, smijeh,
 
čitanje poezije i ostale produhovljene literature, putovanja... Svatko od nas treba hraniti svoju dušu na svoj način.

"Duša se hrani VRLINAMA."
-
Talidari
 
Vrline su također "hrana" za dušu, ali samo ako ih koristimo u pozitivnom smislu. Kad koristiš svoju maštu tako da se ograničavaš i da se opravdavaš, onda potkradaš svoju vlastitu dušu. Ako je hraniš toksinima i junk foodom, kao što su štetne misli, uskraćuješ joj mogućnost da bude ono što jest i da ostvari svoju svrhu u životu. Od svih vrlina najslađa poslastica za dušu je ljubav. Duša jest ljubav, pa se zaokupljanjem mislima ljubavi podešavamo na vibraciju duše i time dobivamo dostup inspiracijama, idejama i izvoru snage i energije.

Svakodnevno hranimo svoje tijelo, ali ne i dušu. Za ostvarenje blagostanja trebamo to promijeniti i dušu hraniti jednako kao što hranimo svoj tijelo ili um. Ako nisi na 'ti' sa svojom vlastitom dušom nećeš, nikada moći ostvariti svoj potpuni potencijal, a time ni trajnu sreću i uspjeh u životu. Stoga je od izrazite važnosti da pomogneš svojoj duši ostvariti sve ono za što je stvorena time, da je svakodnevno njeguješ i hraniš umjesto da je zanemaruješ.

Čim je duša zadovoljena i čim joj svjesno podrediš tijelo, um i emocije, počet će te voditi u pravom smjeru - kroz intuiciju, šesto čulo, savjest, vizije, slučajnosti i slično. Kad je duša naš vodič, tada dobivamo mnogobrojne ideje, vizije, inspiracije, uvide u ono što trebamo promijeniti u životu, što trebamo učiniti i poduzeti kako bismo živjeli uravnoteženo i u skladu te time postigli uspjeh u svemu čega se primimo. Duša nas usmjerava da se primimo samo onih stvari koje su za nas podobne. Pod vodstvom duše postajemo magnet za dobre stvari, prilike i ljude te nam se otvaraju novi putovi kojima trebamo kročiti. Bitno je djelovati. Ništa nam neće pasti s neba.

 

 

 

 

Veza s izvorom energije
Najvažnije što trebamo da bismo uspjeli postići blagostanje jest biti ono što jesmo, slijediti vlastitu prirodu, vlastitu dušu, djelovati u skladu s njom, a time i s Božjom voljom i cijelim Svemirom. Mi smo svi po prirodi savršeni. Kod većine se to ne vidi samo zato jer djeluju protiv vlastite prirode, vlastite duše, jer djeluju vođeni umom, emocijama ili tijelom. Tome je često uzrok odvojenost od duše, prirode i njenog Izvora ili Stvoritelja.pokidana grana

Problemi se stvaraju kad smo odvojeni od svog izvora, svoje duše - kao bilo koji električni instrument koji je isključen iz struje. Sav potencijal samo stoji tu – "ukopčaj" se i sve će biti sjajno.

Jesi li ikada vidio/vidjela otkinutu granu da rađa plodove? Naravno da nisi. Tako isto ni mi ne možemo cvjetati ni rađati plodove dok god smo odvojeni od naše duše, od našeg Izvora energije. Površinski možemo postizati tu i tamo kratkotrajne uspjehe koji ne vode ničemu. Neki aspekti života mogu i procvjetati, ali to neće potrajati. Uostalom, što nam vrijedi da nam cvjetaju ruže na jednom životnom polju, ako je na drugim poljima samo trnje? Što ti vrijedi svo bogatstvo ovog svijeta ako te izjeda rak ili ti je ljubav okrenula leđa?

Za neke je izvor duhovne energije Bog, za neke druge je Viša Sila, za neke treće je vlastita duša, za mnoge je to priroda i umjetnost itd. Napajamo se energijom ovisno o tome kako doživljavamo svoj izvor energije - molitvom, meditacijom, vizualizacijom, afirmacijama, boravkom u prirodi, kroz umjetnost i slično.

Dakle, trebaš biti povezan(a) s izvorom ako misliš ostvariti blagostanje. Način da to ostvariš: njeguj svoju duhovnu stranu, poveži se sa svojim izvorom u mislima, neka tvojim emocijama, razumom i osjetilima vlada tvoja duša, njeguj svoje vrline, meditiraj, moli se, vizualiziraj, afirmiraj, provodi što više vremena u prirodi... Svakodnevno se svjesno podesi na valnu duljinu svog Izvora. Vizualiziraj kako se povezuješ sa Izvorom svoje energije tako da si predstaviš spone, bilo u obliku zrake, kabla, korijena... kako god ti odgovara. Osjeti kako se napajaš tom energijom - toplinom, ljubavlju, mudrošću i svime što u pojedinom trenutku ili danu trebaš.
 

 

 

 

 

 

 

 

Nagradne e-knjige:

 

  


Osvoji nagradu: komplet e-knjiga o duši

Nagradu dobivaju svi oni koji su ovaj članak pročitali s razumijevanjem, što će se vidjeti kroz ovu križaljku

  1. Tko si ti?
  2. Koju svijest podrazumijevamo pod dušom?
  3. Što je suprotnost duši?
  4. Koje komunikacijsko sredstvo koristi duša uz savijest, maštu, inspiracije i snove?
  5. što trebaš učiniti da bi duša mogla upravljati tvojim životom? Trebaš dušu ____.
  6. Od svih vrlina koja je najslađa poslastica za dušu?
1.
2.
3.
4.
5.
6.

 

Slova u označenim poljima ubaci umjesto brojeva u ovaj link:
http://www.zivotna-skola.hr/nagrada/123456.html
kopiraj link (sa slovima umjesto brojeva) u internet preglednik
pa ćeš dospjeti na ovu web stranicu na kojoj je nagrada
- pristup kompletu e-knjiga o duši.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prikaz Ba-ptica iz Egipatske knjige mrtvih

 

Svi pojmovi u rječniku stranih riječi koji se odnose na dušu:

duša: na grčkom jeziku - psyche, frenos, thymos
na latinskom jeziku - anima

anamneza (grč. anamnesis sjećanje) fil. Platonovo naučavanje po kojem je duša preegzistirala, prije postojala učistom stanju i tu stekla svoje ideje;

Anima tota in toto et quolibet totius parte (lat.)
- Duša je čitava u cjelini i u svakom dijelu cjeline."
- Giordano Bruno

anima (lat.) duša, duh; anima mundi (lat.) fil. duša svijeta;

animacija (lat. animatio) oživljavanje, oživljenje, davanje duše; živost, životna svježina; vatrenost, žestina, ljutnja; trenutak od kojega se zametak u utrobi smatra živim

animatizam (lat. anima duša) naučavanje i vjerovanje da je sve što postojiživo (kod primitivnih naroda)

animizam (lat. anima duša) fil. 1. veoma rašireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju duša i duhovnih sila u prirodi; 2. metafizičko shvaćanje duše i duhovnoga kao životnog načela o kojem zavisi svaka tjelesna djelatnost; 3. vjerovanje u duhove

antropozofija (grč. anthropos, sofia mudrost) fil. naučavanje čiji je začetnik Rudolf Steiner, a koje želi "duhovnim očima gledati" te neposredno opažati i općiti s "višim svjetovima"; put prema tim višim svjetovima ima tri stupnja: "pripremu", "prosvijetljenje" i "posvećenje"; tijelo je podložno
zakonu naslijeđa, duša sudbini koju sama stvara, a duh zakonu reinkarnacije

askeza (grč. askesis) pustinjaštvo, pokajništvo, ugađanje Bogu do krajnjeg samoodricanja; mučenje tijela radišto uspješnijeg svladavanja tjelesnih strasti i prohtjeva kako bi duša bila što neovisnija o tijelu i time se mogla posvetiti svome pravom opredjeljenju

atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost duše; atanizam

atman (ind.) dah, životni dah, duša; u indijskoj fil.: duša, pravo ja, bit osobe ili stvari uopće, duša svijeta, načelo svijeta

automat (grč. automatos koji se kreće sam od sebe, autos sam, maomai tražiti, žuditi) fil. biće koje nema duše

con anima čit. kon anima (tal.) glaz. s izrazom punim duše

Čičikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve duše ("junak" putuje po Rusiji i od vlastele kupuje "duše" njihovih mrtvih kmetova)

egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispraviti) mn. pogreb; svečani pogrebni obredi; u Katoličkoj crkvi: mise za pokoj duše (zadušnice)

elementarne funkcije psih. osnovne djelatnosti duše

epikurejac (grč. Epikouros) pristaša Epikurove filozofije koja u osjećaju duhovnog blaženstva, što dolazi kao posljedica oslobođenja duše od nespokojstva a tijela od bola, vidi najviše dobro; no kako su Epikurovi učenici i protivnici izopačili njegova načela odajući se više osjetilnim uživanjima i nasladama, epikurejcem se obično smatra čovjek odan osjetilnim nasladama, dakle: razbludnik, bludnik i si.; prid. epikurejski

imaterijalist (lat. immaterialis) fil. pristaša imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je duša bestjelesna; supr. materijalist
imaterijalizam (lat. immaterialis) fil. smjer koji poriče stvarnost materije tvrdeći daje sve što postoji duh (Platon); naučavanje da je duša bestjelesna; spiritualizam (supr. materijalizam)

influksizam (lat. influxus utjecaj) fil. shvaćanje prema kojem duša i tijelo vrše jedno na drugo takav utjecaj da svaki dio jednoga izaziva u drugom promjene koje odgovaraju promjenama na njemu samom

integritet (lat. integritas) nepovrijeđeno, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeđenost; čistoća duše, časnost, čestitost; nevinost

intuicija (lat. intueor spoznam, zamijetim, intuitio) 1. fil. neposredno zamjećivanje, neposredno uviđanje, duhovno promatranje, neposredno stečena spoznaja, tj. ona do koje se nije došlo putem iskustva ih razmišljanja (refleksije), neposredno doživljavanje stvarnosti, "otkriće koje se razvija iz ljudske duše" (Goethe); 2. naslućivanje, predosjećaj, slutnja

katartika (grč. kathartikos za čišćenje) fil. znanost, teorija o čišćenju duše, vještina moralnog očišćavanja

katarza (grč. katharsis) fil. moralno čišćenje i uzdizanje duše iznad svih tjelesnih, osjetilnih strasti i prljavština (prema Aristotelu cilj tragedije)

konkrecijanci (lat. concretio) mn. psiholozi koji smatraju da je duša nerazdvojna od tijela

lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod starih Rimljana; duše pokojnika, od kojih su dobre duše štovane kao kućni bogovi (lari), a zle su tumarale kao noćne sablasti

mahatma (sanskr. maha velik, ataman duša) fil. najviša titula koja se može dati čovjeku koji je napredovao i otišao daleko u duhovnoj spoznaji (kod Hindusa): velika duša, duša svega (u filozofiji vedante); u teozofiji: duhovni vođa

mani (lat. manes) mit. dobri duhovi podzemnoga svijeta kod starih Rimljana; duše pokojnika kojima su iskazivalištovanje

mentalan (lat. mentalis) koje se tiče duha, duše, uma. duševni, umni

metempsihoza (grč. melempsychosis) fil. selidba duše iz jednog tijela u drugo nakon smrti (vjera u me tempsihozu bila je raširena kod Hindusa i Egipćana, i ona je sastavni dio budističke, orfistićke i pitagorejske filozofije, zatim Platonove, Plotinove,

monopsihizam (grč. monos, psyche duša) fil. naučavanje Averroesa, po kojemu su pojedine duše samo modifikacije jedne univerzalne, opće duše

nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiritualisti koji tvrde da duša, kao netjelesno biće, ne može postojati u jednom ograničenom prostoru kao što je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci

panpsihizam (grč. pan. psyche duša) metafizičko shvaćanje po kojemu je sve što postoji duševno, oduhovljeno, odnosno po svom unutrašnjem biću duhovno ili slično duši; kao što ni u jednom djeliću tvari nema beživotnosti, tako nigdje ne postoji, u pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni
prestanak života: lakođer: pretpostavke o postojanju jedne opće duše svijeta

pneuma (grć. pneuma dah) dah, zrak, eterična vatra; životna snaga, duhživota, duh, duša; Cl. kod gnostičara; božanska klica života u svijetu; u kršćanskoj teologiji: Sveti Duh

preegzistencija (lat. praeexistentia) prethodno postojanje, prethodni život; osobito: postojanje duše prije postanka tijela; metempsihoza
preegzistencijanizam (lat. praeexistenlia) fil. naučavanje po kojem su duše postojale prije postanka tijela

psiha (grč. psyche) duša. duh; fil. načelo života, osnova života
psihički (grč. psvehe, psvchikos duševni), duhovni, duševni, koji se tiče duše; psihičke bolesti duševne bolesti

psihizam (grč. psyche) filozofsko naučavanje po kojem jc duša nešto materijalno ili tekuće; također: naučavanje daje duša nešto čisto duhovno i nadosjetilno; duševni život uopće, svjesni i nesvjesni: idealizam, spiritualizam

psihofizika (grč. psvehe, fvsike) znanost o odnosima između duše i tijela, osobito: matematička usporedba tjelesnih podražaja s djelovanjem tih podražaja na dušu (Wcber-Fechnerov psihofizički zakon: podražaji čine geometrijsku progresiju, osjeti čine aritmetičku progresiju)

psihogenetički (grč. psyche, genesis postanak) koji se tiče (ili koji dolazi u tijeku) razvitka duše; koji se proučava s obzirom na postanak i razvitak duševnog života
psihogeneza (grč. psvehe, genesis postanak) razvitak duše, znanost o duševnom razvitku djeteta, životinja itd.

psihognozija (grč. psyche, gnosis poznavanje, spoznavanje) fil. poznavanje duše, vještina poznavanja duše

psihokineza (grč. psyche duša, kineo krećem) 1. seljenje duša, tj. vjerovanje da se ljudska duša nakon nečije smrti nastani u nekom drugom novorođenom biću; 2. djelovanje psihičkih sila na neživu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja

psiholatrija (grč. ps.yche, Iatreia obožavanje) duboko poštovanje duša umrlih

psiholog (grč. psyche, logos) ispitivač duše, poznavatelj duševnih pojava i duševnog života uopće, onaj koji se bavi psihologijom kao strukom
psihologija
(grč. psyche, logia) znanost o duši, tj. o onome što se pod pojmom"duša1" razumijeva, o činjenicama, zakonima i razvitku duševnog života uopće; za razliku od filozofije, odnosno metafizike, ona je empirijska znanost, tj. njezin predmet su pojave tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one koje svaki svjesni pojedinac nalazi u sebi kao nešto što mu je neposredno dano

psihosomatika (grč. psyche duša, soma, gen. somntos tijelo) med. liječenje tjelesnih bolesti uz pomoć uklanjanja duševnih smetnji koje uzrokuje dotična bolest

psihoza (grć. psvehosis duša) duševni poremećaj, bolest duha zbog neke bolesti mozga, osobito bolesti asocijacijskih centara i asocijacijskih vlakana

purgatorij (lat. purgatorium)kod katolika: (vjerovanje u) čislište, mjesto gdje duše umrlih moraju najprije okajati svoje grijehe prije nego što dospiju u carsvo vječnog blaženstva

reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema naučavanju o utjelovljenju duša: ponovno ulazak duše u tijelo (utjelovljenje) nakon smrti tijela u kojem je dotle bila

shizofrenija (grč. schizo razdvajam, schiza razdvajanje, fren gen. frenos duša) med. duševni poremećaj koji se sastoji u određenom razdvajanju duhovne osobe, očituje se u nagloj promjeni mišljenja, nedostatku jedinstva htijenja, nadmoćnosti unutrašnjegživota i u izbjegavanju vanjskog
svijeta (osobito se javlja kod tzv. mladenačkog ludila; usp. demencija); šizofrenija

SOS - kratica za save our souls (engl.) spasite naše duše — znak krajnje opasnosti brodova ili zrakoplova

spiritus (lat, spiritus dah; duh) disanje, dah; životni dah, život; duh, duša, jak i poduzetan duh; kem. alkohol,špirit, žesta; spiritus agens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokretač, duša pokreta; spiritus movens (lat.) v. spiritus agens; spiritus rector čit. spiritus rektor (lat.) oživljavajući duh. duhovna životvorna sila. duh upravljač, duhovni pokretač;

supstancijalitet (lat. substantiahtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da sc stvarnost sastoji u mirujućem, trajnom, supstancijalnom, a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duševna zbivanja temelje na određenoj
supstanciji, i da je duša stvarno, jedinstveno i samostalno biće (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berklcy, Herbart i dr.)

tabula rasa čit. tabula raza (lat. tabula rasa ploća čiji je vosak poravnan, na kojoj, dakle, ništa nije napisano, jer se prije pisalo stilom po takvim pločicama) istrugana, glatko izbrisana, neispisana ploča; otuda: glatka, prazna bakrena ili kamena ploča, neispisan list; ovaj izraz najčešće se potrebljava da sc označi kako ljudska duša nema nikakvih urođenih ideja, predodžbi (podrijetlo mu je u jednom mjestu Aristotelova djela "O duši*, IH, 4)

tanntizam (grč. thanatos smrt) naučavanje i vjerovanje da je ljudska duša smrtna

timopatija (grč. thvmos duša, pathos patnja) duševna patnja, duševni poremećaj

timus (grč. thymos) 1. srce, duša; strast, gnjev

tnetopsihiti (grč. thnetos smrtan, psyche duša) mn. oni koji misle da je duša smrtna

traducijanizam (lat. traducere) Hl. shvaćanje da djetetova duša pri rođenju izlazi iz očeve duše ili sjemena, a da se ne stvara tek pri rađanju tijela, kao što shvaća kreacija nizam; pristaše ovoga shvaćanja (tradicijanci) su stoici i epikurcjci, Tertulijan, Leibniz i dr.

transanimacija (lat. iraiisanimatio) seljenje duša, prelaženje duša

voluntarizam (lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psihološki i metafizički) koji bitnim svojstvom duše smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objašnjava bitnost života pomoću volje kao osnovne funkcije duhovnog života (Schopenhauer, Wundt)

 

 

 

Poruka za  
urednike
  Životna škola ima ekskluzivno pravo na ovaj članak, prema tome drugima nije dopušteno njegovo objavljivanje.
  Imamo mnogo drugih članaka koje možete objaviti pod uvjetom da navedete izvor i link - pogledajte na dnu poruku za
  urednike. -
Top članci.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari