Svi pojmovi u rječniku stranih riječi koji se odnose na dušu:
| duša: |
na grčkom jeziku - psyche, frenos, thymos
na latinskom jeziku - anima |
anamneza (grč. anamnesis sjećanje) fil. Platonovo naučavanje po kojem je duša preegzistirala, prije postojala učistom stanju i tu stekla svoje ideje;
Anima tota in toto et quolibet totius parte (lat.)
- Duša je čitava u cjelini i u svakom dijelu cjeline."
- Giordano Bruno
|
anima (lat.) duša, duh; anima mundi (lat.) fil. duša svijeta;
animacija (lat. animatio) oživljavanje, oživljenje, davanje duše; živost, životna svježina; vatrenost, žestina, ljutnja; trenutak od kojega se zametak u utrobi smatra živim
animatizam (lat. anima duša) naučavanje i vjerovanje da je sve što postojiživo (kod primitivnih naroda)
animizam (lat. anima duša) fil. 1. veoma rašireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju duša i duhovnih sila u prirodi; 2. metafizičko shvaćanje duše i duhovnoga kao životnog načela o kojem zavisi svaka tjelesna djelatnost; 3. vjerovanje u duhove
antropozofija (grč. anthropos, sofia mudrost) fil. naučavanje čiji je začetnik Rudolf Steiner, a koje želi "duhovnim očima gledati" te neposredno opažati i općiti s "višim svjetovima"; put prema tim višim svjetovima ima tri stupnja: "pripremu", "prosvijetljenje" i "posvećenje"; tijelo je podložno
zakonu naslijeđa, duša sudbini koju sama stvara, a duh zakonu reinkarnacije
askeza (grč. askesis) pustinjaštvo, pokajništvo, ugađanje Bogu do krajnjeg samoodricanja; mučenje tijela radišto uspješnijeg svladavanja tjelesnih strasti i prohtjeva kako bi duša bila što neovisnija o tijelu i time se mogla posvetiti svome pravom opredjeljenju
atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost duše; atanizam
atman (ind.) dah, životni dah, duša; u indijskoj fil.: duša, pravo ja, bit osobe ili stvari uopće, duša svijeta, načelo svijeta
automat (grč. automatos koji se kreće sam od sebe, autos sam, maomai tražiti, žuditi)
fil. biće koje nema duše
con anima čit. kon anima (tal.) glaz. s izrazom punim duše
Čičikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve duše ("junak" putuje po Rusiji i od vlastele kupuje "duše" njihovih mrtvih kmetova)
egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispraviti) mn. pogreb; svečani pogrebni obredi; u Katoličkoj crkvi: mise za pokoj duše (zadušnice)
elementarne funkcije psih. osnovne djelatnosti duše
epikurejac (grč. Epikouros) pristaša Epikurove filozofije koja u osjećaju duhovnog blaženstva, što dolazi kao posljedica oslobođenja duše od nespokojstva a tijela od bola, vidi najviše dobro; no kako su Epikurovi učenici i protivnici izopačili njegova načela odajući se više osjetilnim uživanjima i nasladama, epikurejcem se obično smatra čovjek odan osjetilnim nasladama, dakle: razbludnik, bludnik i si.; prid. epikurejski
imaterijalist (lat. immaterialis) fil. pristaša imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je duša bestjelesna; supr. materijalist
imaterijalizam (lat. immaterialis) fil. smjer koji poriče stvarnost materije tvrdeći daje sve što postoji duh (Platon); naučavanje da je duša bestjelesna; spiritualizam (supr. materijalizam)
influksizam (lat. influxus utjecaj) fil. shvaćanje prema kojem duša i tijelo vrše jedno na drugo takav utjecaj da svaki dio jednoga izaziva u drugom promjene koje odgovaraju promjenama na njemu samom
integritet (lat. integritas) nepovrijeđeno, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeđenost; čistoća duše, časnost, čestitost; nevinost
intuicija (lat. intueor spoznam, zamijetim, intuitio) 1. fil. neposredno zamjećivanje, neposredno uviđanje, duhovno promatranje, neposredno stečena spoznaja, tj. ona do koje se nije došlo putem iskustva ih razmišljanja (refleksije), neposredno doživljavanje
stvarnosti, "otkriće koje se razvija iz ljudske duše" (Goethe); 2. naslućivanje, predosjećaj, slutnja
katartika (grč. kathartikos za čišćenje) fil. znanost, teorija o čišćenju duše, vještina moralnog očišćavanja
katarza (grč. katharsis) fil. moralno čišćenje i uzdizanje duše iznad svih tjelesnih, osjetilnih strasti i prljavština (prema Aristotelu cilj tragedije)
konkrecijanci (lat. concretio) mn. psiholozi koji smatraju da je duša nerazdvojna od tijela
lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod starih Rimljana; duše pokojnika, od kojih su dobre duše štovane kao kućni bogovi (lari), a zle su tumarale kao noćne sablasti
mahatma (sanskr. maha velik, ataman duša) fil. najviša titula koja se može dati čovjeku koji je napredovao i otišao daleko u duhovnoj spoznaji (kod Hindusa): velika duša, duša svega (u filozofiji vedante); u teozofiji: duhovni vođa
mani (lat. manes) mit. dobri duhovi podzemnoga svijeta kod starih Rimljana; duše pokojnika kojima su iskazivalištovanje
mentalan (lat. mentalis) koje se tiče duha, duše, uma. duševni, umni
metempsihoza (grč. melempsychosis) fil. selidba duše iz jednog tijela u drugo nakon smrti (vjera u me tempsihozu bila je raširena kod Hindusa i Egipćana, i ona je sastavni dio budističke, orfistićke i pitagorejske filozofije, zatim Platonove, Plotinove,
monopsihizam (grč. monos, psyche duša) fil. naučavanje Averroesa, po kojemu su pojedine duše samo modifikacije jedne univerzalne, opće duše
nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiritualisti koji tvrde da duša, kao netjelesno biće, ne može postojati u jednom ograničenom prostoru kao što je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci
panpsihizam (grč. pan. psyche duša) metafizičko shvaćanje po kojemu je sve što postoji duševno, oduhovljeno, odnosno po svom unutrašnjem biću duhovno ili slično duši; kao što ni u jednom djeliću tvari nema beživotnosti, tako nigdje ne postoji, u pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni
prestanak života: lakođer: pretpostavke o postojanju jedne opće duše svijeta
pneuma (grć. pneuma dah) dah, zrak, eterična vatra; životna snaga, duhživota, duh, duša; Cl. kod gnostičara; božanska klica života u svijetu; u kršćanskoj teologiji: Sveti Duh
preegzistencija (lat. praeexistentia) prethodno postojanje, prethodni život; osobito: postojanje duše prije postanka tijela; metempsihoza
preegzistencijanizam (lat. praeexistenlia) fil. naučavanje po kojem su duše postojale prije postanka tijela
psiha (grč. psyche) duša. duh; fil. načelo života, osnova života
psihički (grč. psvehe, psvchikos duševni), duhovni, duševni, koji se tiče duše; psihičke bolesti duševne bolesti
psihizam (grč. psyche) filozofsko naučavanje po kojem jc duša nešto materijalno ili tekuće; također: naučavanje daje duša nešto čisto duhovno i nadosjetilno; duševni život uopće, svjesni i nesvjesni: idealizam, spiritualizam
psihofizika (grč. psvehe, fvsike) znanost o odnosima između duše i tijela, osobito: matematička usporedba tjelesnih podražaja s djelovanjem tih podražaja na dušu (Wcber-Fechnerov psihofizički zakon: podražaji čine geometrijsku progresiju, osjeti čine aritmetičku progresiju)
psihogenetički (grč. psyche, genesis postanak) koji se tiče (ili koji dolazi u tijeku) razvitka duše; koji se proučava s obzirom na postanak i razvitak duševnog života
psihogeneza (grč. psvehe, genesis postanak) razvitak duše, znanost o duševnom razvitku djeteta, životinja itd.
psihognozija (grč. psyche, gnosis poznavanje, spoznavanje) fil. poznavanje duše, vještina poznavanja duše
psihokineza (grč. psyche duša, kineo krećem) 1. seljenje duša, tj. vjerovanje da se ljudska duša nakon nečije smrti nastani u nekom drugom novorođenom biću; 2. djelovanje psihičkih sila na neživu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja
psiholatrija (grč. ps.yche, Iatreia obožavanje) duboko poštovanje duša umrlih
psiholog (grč. psyche, logos) ispitivač duše, poznavatelj duševnih pojava i duševnog života uopće, onaj koji se bavi psihologijom kao strukom
psihologija (grč. psyche, logia) znanost o duši, tj. o onome što se pod pojmom"duša1" razumijeva, o činjenicama, zakonima i razvitku duševnog života uopće; za razliku od filozofije, odnosno metafizike, ona je empirijska znanost, tj. njezin predmet su pojave tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one koje svaki svjesni pojedinac nalazi u sebi kao nešto što mu je neposredno dano
psihosomatika (grč. psyche duša, soma, gen. somntos tijelo) med. liječenje tjelesnih bolesti uz pomoć uklanjanja duševnih smetnji koje uzrokuje dotična bolest
psihoza (grć. psvehosis duša) duševni poremećaj, bolest duha zbog neke bolesti mozga, osobito bolesti asocijacijskih centara i asocijacijskih vlakana
purgatorij (lat. purgatorium)kod katolika: (vjerovanje u) čislište, mjesto gdje duše umrlih moraju najprije okajati svoje grijehe prije nego što dospiju u carsvo vječnog blaženstva
reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema
naučavanju o utjelovljenju duša: ponovno ulazak duše u tijelo (utjelovljenje) nakon smrti tijela u kojem je dotle bila
shizofrenija (grč. schizo razdvajam, schiza razdvajanje, fren gen. frenos duša) med. duševni poremećaj koji se sastoji u određenom razdvajanju duhovne osobe, očituje se u nagloj promjeni mišljenja, nedostatku jedinstva htijenja, nadmoćnosti unutrašnjegživota i u izbjegavanju vanjskog
svijeta (osobito se javlja kod tzv. mladenačkog ludila; usp. demencija); šizofrenija
SOS - kratica za save our souls (engl.) spasite naše duše — znak krajnje opasnosti brodova ili zrakoplova
spiritus (lat, spiritus dah; duh) disanje, dah; životni dah, život; duh, duša, jak i poduzetan duh; kem. alkohol,špirit, žesta; spiritus agens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokretač, duša pokreta; spiritus movens (lat.) v. spiritus agens; spiritus rector čit. spiritus rektor (lat.) oživljavajući duh. duhovna životvorna sila. duh upravljač, duhovni pokretač;
supstancijalitet (lat. substantiahtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da sc stvarnost sastoji u mirujućem, trajnom, supstancijalnom, a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duševna zbivanja temelje na određenoj
supstanciji, i da je duša stvarno, jedinstveno i samostalno biće (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berklcy, Herbart i dr.)
tabula rasa čit. tabula raza (lat. tabula rasa ploća čiji je vosak poravnan, na kojoj, dakle, ništa nije napisano, jer se prije pisalo stilom po takvim pločicama) istrugana, glatko izbrisana, neispisana ploča; otuda: glatka, prazna bakrena ili kamena ploča, neispisan list; ovaj izraz najčešće se potrebljava da sc označi kako ljudska duša nema nikakvih urođenih ideja, predodžbi (podrijetlo mu je u jednom mjestu Aristotelova djela "O duši*, IH, 4)
tanntizam (grč. thanatos smrt) naučavanje i vjerovanje da je ljudska duša smrtna
timopatija (grč. thvmos duša, pathos patnja) duševna patnja, duševni poremećaj
timus (grč. thymos) 1. srce, duša; strast, gnjev
tnetopsihiti (grč. thnetos smrtan, psyche duša) mn. oni koji misle da je duša smrtna
traducijanizam (lat. traducere) Hl. shvaćanje da djetetova duša pri rođenju izlazi iz očeve duše ili sjemena, a da se ne stvara tek pri rađanju tijela, kao što shvaća kreacija nizam; pristaše ovoga shvaćanja (tradicijanci) su stoici i epikurcjci, Tertulijan,
Leibniz i dr.
transanimacija (lat. iraiisanimatio) seljenje duša, prelaženje duša
voluntarizam (lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psihološki i metafizički) koji bitnim svojstvom duše smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objašnjava bitnost života pomoću volje kao osnovne funkcije duhovnog života (Schopenhauer, Wundt)
|