ZAKONI PRIRODE
autor:Talidari

U svemiru, kao i u našem svijetu, postoji savršen sklad i red, a njegovi obrasci i zakonitosti su očiti kroz zbivanja koja su posljedica ljudskih misli, riječi i djela. Neki ljudi ne prepoznaju djelovanje tih zakona, jer je puno lakše vidjeti rezultat nego uzrok. Stoga mnogi krivo misle da svijetom vlada nepravda, kaos i vrag, da nema pravde ni Boga. Ovakvo viđenje svijeta je ograničeno, a može se otkloniti razumijevanjem ovog članka.

Naš svijet i naši životi uređeni su prema zakonitostima koje vladaju i tvore obrasce. Recimo, ako posijemo kukuruz, nećemo moći žeti rajčicu - po zakonima prirode žanjemo samo što smo posijali. Isto tako, ne možemo posaditi 10 drva, a da izraste 20. Ova prirodna pravila, principi i zakonitosti također vladaju našim mislima, riječima i djelima.

Mnogi se ljudi zavaravaju misleći kako različiti životni aspekti nisu međusobno povezani  i ne utječu jedni na druge,  kako se neće morati suočiti s posljedicama vlastitih prijestupa. I to je razlog zbog kojeg nisu u stanju razumjeti zbog čega im posao ne uspijeva, iako su sve učinili kako treba, zbog čega ne žanju iako su posijali, uvjereni kako nema pravde na svijetu. Međutim, ne shvaćaju kako, primjerice, varanje nekoga može rezultirati time da oni sami budu prevareni od nekog drugog. Ili, ne vide vezu između krađe na poslu i toga da i sami budu opljačkani, da izgube novčanik, ili okladu. To ih može kasnije učiniti nervoznima na nekom poslovnom sastanku pa neće uspjeti sklopiti željeni posao. Ne razumiju da svađa u obitelji može biti uzrokom srčanih oboljenja ili raka, ili da briga slabi imunitet organizma. Ili kako njihovo neljubazno ponašanje prema konobaru može biti uzrokom trovanja hranom,  ili će im se poput bumeranga netko drugi odužiti istim neljubaznim ponašanjem. Ne uviđaju uvijek povezanosti, zakon reciprociteta, i to je razlog zbog kojeg nastavljaju s lošim ili neprimjerenim ponašanjem misleći kako to prolazi nekažnjeno, jer se posljedice nisu odrazile na istoj sferi njihova života. Međutim, istina je da sve ima svoju cijenu, i učinci naših postupaka nas uvijek sustignu, samo možda ne uvijek tamo gdje to očekujemo. Ključ razumijevanja  je svijest o postojanju  kozmičke inteligencije (božanske providnosti) koja je superiornija od ograničene ljudske spoznaje.

Iz škole znamo mnoge zakonitosti u prirodi po kojima se odvijaju svi procesi u svijetu. Nekad ih nazivamo i sile ili principi. Iz fizike, matematike, kemije i biologije znamo da priroda funkcionira po uređenim principima i zakonitostima. Kad shvatimo kozmičke zakone koji upravljaju našim životima, možemo u skladu s njima djelovati i tako uživati u blagostanju. Nevolje nam se događaju samo kad ih kršimo.
 

Zakon kauzaliteta

Po univerzalnom principu kauzaliteta, prirodnom zakonu uzroka i posljedica, dobivamo ono što dajemo, i svaka akcija izaziva reakciju. Ovaj zakon se još zove i zakon moralne retribucije, a u indijskoj filozofiji zove se karma. U psihologiji se naziva zakonom odražaja i podražaja. Prema njemu pozitivni rezultati proizlaze iz pozitivnog doprinosa.

Iz vjeronauka baš kao i iz biologije znamo da što sijemo to i žanjemo. No, svi koji se bave agrikulturom ili vrtlarstvom znaju da nije dovoljno samo posijati. O urodu ovisi niz faktora, kao što su poznavanje što, kako, gdje i kada  posaditi, vremenske (ne)prilike, gnojivo itd. Zakon kauzaliteta nam govori da sve ima svoje posljedice, kao i svoje uzroke. Kauzalni odnos između postupaka i postignuća je tim više jasan kad znamo što sve ulazi u jednadžbu. Ima onih koji nikako ne ostvaruju ili postižu željeno iako su im po njihovom mišljenju postupci bili u skladu. Tako ima mnogih koji se ubiju od posla, a jedva krpaju kraj s krajem. Da je tajna u marljivosti, onda bi magarac bio bogatiji od mlinara, kaže jedna njemačka izreka. Osim toga, u današnja vremena nije više snaga u motici. Hoće li netko ostvariti ili postići blagostanje ovisi o nekoliko faktora a ne samo jednom. Kao ni marljivost, tako ni sama fakultetska diploma ni sve znanje svijeta ne garantira uspjeh i sreću. Da bismo postigli blagostanje,trebamo razumjeti o čemu ono ovisi,  čega je ono posljedica, koji su kauzalni odnosi i faktori. Molitvom samom nećemo ništa postići. Kao što ne postižemo ništa samim znanjem ili mukotrpnim djelovanjem. Da bi bilo molitva, znanje ili djelovanje imalo učinka treba ne samo činiti i imati nešto nego i biti - biti osoba od integriteta, biti dostojan/na Božje milosti i blagostanja. To je za svakoga moguće bez obzira na školovanje, pamet, poznanstva, molitveno iskustvo i slično.

Fizika je ovaj zakon prirode nazvala Newtonov treći zakon mehanike - zakon akcije i reakcije, po kojem za svaku akciju postoji jednaka ali suprotna reakcija.

Ovaj zakon objeručke prihvaćamo kad nam se dogode lijepe stvari u životu - prihvaćamo ideju da smo to i zaslužili. No, kad nam se događaju nevolje, većina nas ne želi prihvatiti da smo to zaslužili. Uglavnom je to zato, jer ne vidimo sebe kao negativce, koji bi mogli prouzročiti neko zlo. Kad nas strefi neka teška bolest ili nesreća, teško je vidjeti svoj udio u toj nevolji. Ovdje je bitno shvatiti da se ovaj zakon kauzaliteta ne odnosi samo na naša djela i riječi, nego i na naše misli. Prema tome, to ne znači da smo zaslužili sve ono što nam se događa u životu, dobro i loše, već da smo svojim mislima, riječima i djelima to privukli. Netko može biti najveća dobrica, ali ako ima, recimo, neke strahove da će se nešto dogoditi, ti snažni osjećaji i misli privlače te događaje kojih se boji. Stoga imamo ljude koji su izuzetno dobri, a "žanju" neke naizgled loše stvari. Dakle, misli i osjećaji su, baš kao djela i riječi, podložni ovom zakonu. Usto, valja naglasiti da, ako sumnjaš u postojanost ovog pravednog zakona zato jer si svjedok loših događaja dobrim ljudima, osim što trebaš shvatiti da misli i osjećaji uzrokuju isto tako posljedice, kao i djela i riječi, jednako tako trebaš shvatiti da nevolje nisu uvijek negativne. Mnogima su upravo nevolje donijele neke izrazito dobre stvari u životu, jer su uslijed njih poduzeli nešto što inače ne bi, a što je imalo dobre posljedice. Svako zlo za neko dobro, kaže narod.
 

Zakon reciprociteta

To je načelo uzajamnosti. Ova prirodna zakonitost uređuje uzajamnost u svijetu, uzvraćanje istom mjerom. Recipročnost se u prirodi odražava po principu pravednosti i tako osigurava sklad. Kako se mi odnosimo prema prirodi, tako se ona odnosi prema nama. Kako se mi odnosimo prema Bogu i drugima, tako se Bog i drugi odnose prema nama.

Zlatno pravilo morala: Ne čini drugima što ne želiš sebi (ili: Čini drugima što želiš sebi; Ne činite ono što ne želite da drugi čine vama; Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima (Matej 7:12); ako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima (Lk 6:31)

To znači da ako želimo nešto od Boga, moramo mu nešto i dati, u najmanju ruku slijediti Božje zapovijedi. Ovaj zakon recipročnosti je sažet u Očenašu u rečenici "i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim".

Luka 6,37-38
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.

U poslovnom svijetu se ovaj princip uređuje uz pomoć novca - recipročno ili proporcionalno vrijednosti usluge koju pružamo dobivamo istu vrijednost u novcu od onog kome pružamo uslugu.

U međuljudskim odnosima također mora funkcionirati ovaj zakon obostranosti, tako da čim jedna strana ne pruža recipročno/proporcionalno, nego uglavnom više daje ili više prima, nastaje nesklad u odnosu. Da bi bilo koji međuljudski odnos funkcionirao kako treba, mora biti obostran i odgovarati objema stranama uzajamno i proporcionalno.

Ovaj zakon korespondentnosti nam osigurava da ako dajemo, bit će nam dano. Ova simetrija je poznata i pod izrekama "Sve se vraća, sve se plaća", "Dobro se dobrim vraća", "Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada", "Tko se mača lača, od mača i pogiba" i vjerojatno još koja.

„Daruj i primit ćeš“, a ne obrnuto. Većina ljudi čini upravo suprotno: primaju a tek onda daju. Poput čovjeka koji sjedi u autu i govori mu: „Kad me odvezeš tamo gdje želim ići, onda ću ti uliti gorivo.“ Ili onaj koji sjedi pred kaminom čekajući da se vatra prvo upali da tek onda položi drva. Žele nešto za ništa, ili žele puno za malo. Nije čudo da ostaju siromašni. Kao što u Kuranu piše, ljudi se zbog vlastite kratkovidnosti boje da će ih milostinja i žrtvovanje za druge učiniti siromašnima. Ali zapravo ono što damo drugima, privlačimo sebi. Naše misaone i emocionalne vibracije emitiraju nizove valnih slika te nam privlače odgovarajuće uzorke u obliku ljudi, predmeta, mjesta i iskustava. Sve je to veoma proporcionalno, recipročno. Ono što dajemo je ono što dobivamo. I što više dajemo, toga više imamo za dati.

Možemo dobiti sve što želimo u životu, samo kad pomognemo dovoljno drugim ljudima da dobiju ono što oni žele. Što činimo drugima, činimo samima sebi. Nismo svjesni koliko je ovaj zakon prisutan u međuljudskim odnosima, inače nam nikad ne bi palo na pamet da nekome naudimo.

Zakon magnetizma ili privlačnosti

Prema zakonu gravitacije znamo da zemlja sve privlači i da sve što bacimo u zrak mora pasti dolje jer je privučeno silom teže. Naravno, pod uvjetom da ne održavamo predmet u zraku nekom drugom silom. Čak i balon i avion će pasti na zemlju kad im ponestane energije, bilo goriva ili zraka.

Zakon privlačnosti je postao vrlo popularan nakon što su kvantni fizičari objavili rezultate svojih istraživanja da mislima sve privlačimo. Stoljećima su to metafizičari prethodno naučavali, no tek kad je to znanost uspjela dokazati u labaratorijima, nastao je veliki bum u korištenju ovog zakona za ostvarivanje blagostanja. Budući da se molitva sastoji od misli, ona ima moć da privuče ono za što se molimo. Naravno, pod uvjetom da su drugi prirodni zakoni zadovoljeni. Ako sjedimo doma i molimo se da nam stigne pomoć, nećemo imati neke koristi od molitve. No ako zakonom kauzaliteta i recipročnosti poduzmemo sve što treba, onda će i pomoć sigurno stići. Moglo bi se pomisliti, što mi onda treba molitva, ako sve moram sam(a) učiniti da bi ostvario/la blagostanje. Na to podsjećamo da samo znanje i samo djelovanje ne donose blagostanje. Molitva nam služi da bi mentalno, emocionalno i duhovno bili spremni postići blagostanje. Kroz molitvu pokazujemo zahvalnost, iskazujemo iskrenost, definiramo sami sebi svoje iskrene želje, kajemo se kako bi nam Vrhovni princip (Bog) oprostio naše grijehe i greške, obećajemo da nećemo više isto griješiti i da ćemo učiniti sve što treba.

Iz fizike znamo da plus privlači minus, a isto tako iz romantičnih odnosa znamo da se suprotnosti privlače, jer priroda ima tendenciju ujedinjenja. Tako nam uvijek imponiraju osobe koje imaju ono što mi nemamo a želimo, pa se osjećamo njima privučeni. Zato nije čudno da se siromašna cura želi udati za bogatog, ili da nas svojim bogatstvom može neko zavesti. Poznata je ona da dobre cure vole zločeste momke. I to da mnogi pametni dečki koji puno rade a malo se zabavljaju vole priglupe ali zabavne "plavuše". Često smo i nesvjesno privučeni osobama koje imaju ono nešto što nama nedostaje. U vezi s takvom osobom imamo priliku pridobiti tu osobinu za sebe. To je i smisao veza i braka - da kroz vezu rastemo i razvijamo se, jer nam je omogućeno da obostrano od kvaliteta partnera nešto usvojimo i tako napredujemo u životu.

Zakon polariteta

Zakon ili teorija relativiteta

Čuli smo za njega iz fizike i sa svih strana, ali kako ga primjenjujemo u životu? "Sve je relativno", slavne su Einsteinove riječi. Što je pod tim mislio slavni genijalac i kakvo to značenje ima za naš život?

Drugim riječima, ne uzimaj ništa previše ozbiljno ili k srcu, jer sve mijenja svoju vrijednost relativno kontekstu. Za nikoga ili ništa ne možemo reći da je dobro ili loše, jer sve ovisi.

U osnovi ništa nije apsolutno ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo. Sve je relativno jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang. Nož nas može porezati, ali i nešto za nas odrezati. Vatra nas može opeći, ali i ugrijati. Kaput nam je zimi prijatelj, a ljeti neprijatelj...

Po zakonu i teoriji relativiteta znamo da sve ima svoju relativnu vrijednost, što znači da vrijednost ovisi o kontekstu. Zato ništa ni nikog ne osuđuj, jer ovisno o kontekstu i nizu faktora, sve i svatko ima svoju vrijednost.

Zakon evolucije