KOMUNIKACIJA
autor:Talidari

Dali je komunikacija s vašom djecom ili djetetom na visini? Uspijevate li
prodrijeti do svoje djece, shvatiti ih? Ako se ne možete pohvaliti, niste sami.
Većina nas imamo iste poteškoće i kako za svaku bravu postoji ključ, tako i za
svako vaše pitanje odgovor. Nadamo se da ćete većinu naći ovdje.

Sadržaj:   Ova web stranica je Centar za komunikaciju, koji objedinjuje kompleksan sklop tema vezanih uz razvoj komunikacijskih vještina. Tu ćemo konstantno dodavati novi sadržaj, zato predlažemo da ju označite tako da ju uključite u omiljene stranice.

Komunikacijske vještine   Verbalna komunikacija      Izražavanje      Način izražavanja   Neverbalna komunikacija:      Govor tijela      Djela govore više od riječi      Šutnja govori više od riječi      Slike govore više od riječi   Problemi u komunikaciji i rješenja

Komunikacijske vještine

Vještina komuniciranja je jedna od ključnih kompetencija za osobnu realizaciju i razvitak, uključivanje u društvo i zapošljavanje.

Kad-tad gotovo svaka obitelj manje-više pati od problema komunikacije, pogotovo međugeneracijske - one između djece i roditelja. Nerazumjevanje, krive interpretacije i loše izražavanje su najčešći uzrok konflikata unutar obitelji, stoga je od neizrecive važnosti razvijati komunikacijske vještine kako bi se očuvao mir u obitelji i osigurao osobni razvoj ukućana.

Bez razvijenih komunikacijskih kanala unutar obitelji teško će bilo koje dijete uspjeti ostvariti zadovoljavajuću komunikaciju s ostatkom svijeta. Stoga je odgovornost na roditeljima da kod svoje djece razvijaju komunikacijske vještine, a to se postiže izravnim primjerom.

Jedan od najvažnijih ishoda uspješne komunikacije između roditelja i djece je taj da roditelji time zaslužuju poštovanje svoje djece, a to onda dovodi do toga da se dolićno ponašaju i ne upadaju u nevolje

Nedavno je u jednom interview-u Gwen Stefani (za one koji ne znaju, to je izrazito popularna američka pjevačica koju mnogi mladi obožavaju, a usporedo se profilirala i kao modna ikona među mladima) otkrila zašto po njenom mišljenju njeno dijete nikada ne upada u nevolje, a razlog je isti zašto i ona sama, bez obzira na rock & roll okolnosti, nije nikad upala u veće nevolje za razliku od mnogih svojih kolega u glazbenoj industriji - poštovanje prema svojim roditeljima.

Više o temi kako pridobiti poštovanje svoje djece i
kakve veze s time ima komunikacija, saznajte ovdje:

Verbalna komunikacija

Bilo, usmena ili pismena, verbalna komunikacija je nešto na ćemu možete poraditi kako biste mogli prodrijeti do svoje djece i zaslužili njihovo poštovanje.

Svaka izgovorena riječ može imati više značenja i tako biti objekt krive interpretacije, ako nismo svoje izražavanje popratili jasnim kontekstom, pravim tonom, odgovarajućom gestikulacijom i mimikom.

Kod verbalne komunikacije nije bitno samo što kažemo nego i kako to kažemo, zato slijede upute za oboje:
 

Izražavanje

Jedan od najkračih puteva do ostvarivanja dobre komunikacije s vlastitom djecom je taj da komuniciramo s njima jezikom koji njima odgovara, a to je najčešće korištenje stilskih figura i žargona prilagođenih njihovom uzrastu.

Najčešća greška roditelja koji ne uspjevaju prodrijeti do svoje djece je ta što inzistiraju na obliku komuniciranja prikladnog odraslima. Takav stil ne dopire do djece, tj. nema značajan odraz na njih.

Predlažemo da prilagodite svoj stil izražavanja onom koje vaše dijete najbolje razumije i smatra cool. Zato smo za vas priredili listu izraza koje možete promjeniti kako bi vas djeca smatrala cool i bila željna komunikacije s vama, jer se od vas mogu naučiti cool izražavati.

Napomena: Predlažemo da gornji link proslijedite svojoj djeci kako bi i sami obogatili svoje izražavanje i tako si omogućili uspješno sudjelovanje u društvu. Svako dijete želi zvučati cool i tako se uklopiti u odgovarajuće društvo. Ako im pri tome pomognete, biti će vam zahvalni.

Način izražavanja

Znamo da je izuzetno važan NAČIN na koji se nešto kaže, a ne samo ono što se kaže.

• "Misao u riječi je kao ptica u kavezu, može raširiti krila ali ne i poletjeti." - Tagore

  budite jasni i određeni tokom konverzacije. Izbjegavajte nejasnoće. Većina konflikata proizlazi iz nerazumjevanja i krivog interpretiranja. Budite konkretni, umjesto apstraktni u svom izražavanju.
• budite iskreni i otvoreni o Vašim osjećajima i stavovima.
• budite duhoviti – koristite humor za pridobivanje simpatija sugovornika
• pokažite poštovanje prema onome s kime komunicirate. Dozvolite mu/joj da ima svoje mišljenje, da dođe do rječi, da zadrži svoje dostojanstvo, da ne izgubi samopoštovanje i slično.
• izbjegavati: ispravljanje, kukanje ili žaljenje, predbacivanje, kritiziranje, psovanje, vrijeđanje, zvocanje, vikanje, omalovažavanje, ismijavanje, upadanje u riječ, prekidanje, nazivanje “imenima”, mijenjanje teme razgovora, okrivljavanje, sarkastičnost, zafrkavanje, izazvanje osjećaj krivnje... Što imate od toga? Smisao svega toga je da se potakne drugu osobu da spozna svoju grešku i popravi je. To je teško ostvariti ako se osobu vrijeđa. Umjesto toga koristite druge metode kojima biste izrazili svoje negativno mišljenje i potaknuli na popravak. Recimo putem konstuktivnih primjedbi s naglaskom na rješenje, putem vlastitih primjera, duhovitom opaskom koja nikoga ne vrijeđa, anegdotom ili pripovjetkom koja u sebi nosi naraučenje ... Vrijeđanjem dobivamo kontra-efekt. Prijedlozima i poučnim pričama postižemo više nego kritiziranjem.
• ne kritizirajte djecu nego njihovo ponašanje - na taj način omogučavate djetetu održati svoje dostojanstvo ukazujući na to da nije problem u njemu/njoj nego samo u njegovom/njenom ponašanju koje je lako promjeniti. Pokušajte što manje kritizirati a što više utjecati na promjenu svojim uglednim primjerom. Ako moramo nekome ukazati na njegove negativnosti, onda je to najbolje učiniti tako da mu/joj damo priliku da to popravi.
• ne pretjerujte - nemojte koristiti rečenice koje počinju s “Ti nikad…”, "S tobom se ne može...", "Uvijek..." i ostale koje pretjeruju
• nemojte manipulirati  - budite ravnopravni i uviđavni. Nemojte se koristiti osjećajima druge osobe kako bi kontrolirali tijek razgovora.
• nemojte držati pridike i lekcije
• nemojte koristiti izgovore, barem ne previše. Radije tražite prilike i mogućnosti
• nemojte se vaditi na druge - koristiti mišljenja drugih kao argumente kako bi izbjegli reći da Vi to u stvari mislite
• pažljivo slušajte i postavljajte pitanja
• stavite se u kožu sugovornika, gledajte da mu/joj ne dosađujete, ne ometate. Uzmite u obzir da svaka osoba interpretira činjenice drugačije, na osnovu svojih vjerovanja, osobnosti, dobi, sustava vrijednosti te iskustva. Prilagodite način na koji se izražavate onome kome želite nešto prenjeti ili ga/ju u nešto uvjeriti.
• usredotočite se na ono što je važno, i naglasite to prilikom komunikacije; ne zadržavajte sena onome što nije važno, te takve stvari nemojte naglašavati, već ih nastojte ignorirati.
• pripazite na svoje pretpostavke, predodžbe i uvjerenja. Moguće je da nisu ispravne za svakog i u svakoj situaciji. U svakom slućaju nemojte ih nametati drugima. Često stvari zastarjevaju, pa ono što je odgovaralo nama u mladosti, ne mora odgovarati današnjoj djeci.
• ne namećite svoja očekivanja – kad očekujemo previše od drugih ili da djeluju po našim vlastitim standardima onda smo sigurno predbilježeni za razočaranja i konflikte. Osim što je moguće da naša očekivanja spram vlastite djece nisu ono najbolje za njih same, isto tako je moguće da su korisna. U tom slućaju trebalo bi savladati umijeće kako svoja očekivanja prenjeti djeci tako da postanu njihova vlastita očekivanja. Normalno je očekivati od svoje djece određene stvari, no važno je kako ta očekivanja komunicirati bez da se druga strana osjeća ugroženom i da ih uostalom prihvati kao svoja. Umjesto da namećete očekivano postignuće, taktično ističite pogodnosti koje proizlaze iz očekivanog  postignuća
• održite svoja obećanja – držite se svoje rječi. Ne kaže se uzalud "Vola se drži za rogove, a čovjeka za riječ." Ako Vas znaju kao osobu koja drži do svoje rječi, komunikacija će biti lakša, jer će biti manje nepovjerenja, nepoštivanja i sličnih uzročnika loše komunikacije
• nemojte tražiti krivca, ili čija je greška. Fokusirajte se u razgovoru na rješenja umjestona probleme. Na taj način će i neugodne teme dobiti pozitivnu notu, a što je najvažnijestvoriti će se prilikaza razrješenje
• priznajte kad ste krivi - time izgrađujete povjerenje i poštovanje.
• naučite se nositi s kritikom – ako dozvolite drugima da Vam ukažu na Vaše nedostatke, dobiti ćete ne samo priliku za vlastito razvijanje i napredak, nego i priliku da i Vi sami možete istoj osobi ukazati na njene nedostatke. Na taj način komunikacija je konstruktivna i ne doživljava se kao vrijeđanje. Gledajte na kritiku kao na poklon, jer jedino kroz tuđe sagledavanje Vaših postupaka i nazora možete uočiti nedostatke i tako dobiti na dar priliku da to promjenite na bolje. Ta promjena će vrlo vjerovatno sa sobom nositi i neke druge pozitivne promjene u životu.
• dozvolite mogućnost da niste uvijek Vi u pravu, i da je moguće da druga osoba zna bolje, ma koliko to izgledalo nevjerovatno. Osim toga nije najbitnije tko je u pravu i svatko može biti u pravu. Različiti ljudi gledaju na stvari iz različitih perspektiva. To ne znači da je jedna bolja od druge. To se najčešće pojavljuje kod različitih generacija, pa tako i između roditelja i djece.
• dozvolite mogućnost neslaganja – bez uvrede i bez forsiranja
   

Neverbalna komunikacija

Govor tijela

Svi se komunikolozi i ostali eksperti slažu: neverbalna komunikacija je puno važnija od verbalne! Svjesno ili nesvjesno, najviše prosuđujemo o drugima putem onog što govore držanjem tijela, načinom kretanja, gestama ruku, pokretima nogu, kimanjem i položajem glave, mimikom lica i očima, glasom, udaljenošću i dodirom. Izgled i zračenje, higijena i oblačenje, također su važni faktori u komunikaciji.

Što se tiče vlastite djece, možemo izrazito poboljšati komunikaciju s njima ako više pazimo na to što im govorimo tijelom i također što nam oni govore svojim tijelom.

Većim dijelom govor tijela je nesvjestan. Razumjeti znakove koje dijete odašilje korisna je vještina u komunikaciji. Jednako je korisno znati koristiti tijelo kao govor u efikasnijem komuniciranju poruke:

"Pročitajte" svoje klince tako da posebno obratite pažnju na govor tijela i tumačenje. Tumačenja su vrlo prirodna, stoga ih ne morate bubati napamet, samo osvjestiti.

OK, po govoru tijela primjetili ste recimo da Vam dijete nije na istoj valjnoj duljini, komunikacija ne ide željenim smjerom. Što učiniti kako bi pospješili komunikaciju? Samim tjelesnim preinakama možete potpuno promjeniti učinkovitost komunikacije.

Savjeti kako ostvariti dobru komunikaciju:

• !

  oponašajte neke karakteristične geste djeteta - evo, otkrili smo Vam tajnu uspješnih prodavača i i manipulatora. Ova jednostavna tehnika je super-učinkovita jer time zadobivate simpatije djeteta. Nesvjesno će primjetiti koliko ste mu/joj slični i samo ne znajući kako odjednom će osjetiti povezanost s Vama. To je psihološki trik koji koriste mnogi znalci jer garantira pridobivanje simpatija sugovornika. Ne morate se s djetetom slagati u stavovima, no ako se slažete u pojedinim pokretima ili uzrečicama, ono će osjetiti povezanost koja će stvoriti naklonost prema Vama. Prilikom razgovora u kojem želite pridobiti dijete za nešto, slijedite neke njegove pokrete, i to doslovno: ako se on/a počeše po glavi, učinite to i vi. Naravno, treba paziti da to ne radite prečesto i gotovo u isto vrijeme, nego se potrudite uočiti njene/njegove najčešće pokrete, te i vi isto učinite nekoliko puta tijekom razgovora. Možete to primjeniti i u verbalnoj komunikaciji, pa tako ako dijete često koristi neke uzrečice, tipa "fakat" i slično, u datom razgovoru koristite i Vi tu i tamo, što će djetetu pokazati koliko ste slični i time ćete ga/ju privoliti na svoju stranu.
• izgradite familijarnost - izbjegavajte neobične geste i izraze u ključnom razgovoru. Umjesto toga služite se familijarnim gestama koje pojačavaju osjećaj familijarnosti kao što su otvoreni dlanovi, ruka preko ramena, smiješak, ili štogod već kod vas predstavlja gestu prijateljstva, otvorenosti i dostupnosti.
• pridobite pažnju kretanjima - krećite se tijekom razgovora nekoliko puta, ali tako da ostanete u krugu dosega djetetovih ruku. Istraživanja su pokazala da privlačimo više sugovornikove pažnje ako se krećemo umjesto da mirujemo na mjestu. Pritom je važno imati mjeru, jer druga krajnost može iritirati.
• nagnite se lagano prema djetetu. Tako dajete dojam aktivnog slušanja. U protivnom, ako ste nagnuti prema nazad ili niste okrenuti prema sugovorniku šaljete poruku pasivnog slušanja ili ignoriranja, što nije poželjno.
• ton kojim komunicirate je često važniji od sadržaja - on određuje pravi značaj izgovorenog. Komunicirajte jasno i glasno. Neka ton vašeg glasa prati namjeru razgovora. Galamom se ne postiže ono pravo.
• uspostavite kontakt očima - vaše su oči najekspresivniji dio vašeg lica. Ako konstantno gledate u oči kada se obraćate vašem djetetu, pokazujete mu/joj tako vaše iskrene namjere. Umjesto da govorite preko njegove glave, gledanje u oči čini to da se dijete osjeća važnim i poštovanim. Ipak nemojte buljiti, mogli biste biti krivo shvaćeni.
• klimajte glavom. Nakon što je razgovor krenuo, kimanje glavom ukazuje na vaše odobravanje i potiče drugu stranu da nastavi pričati.
• budite dostupni. Time ponajprije mislimo na fizičku otvorenost, koja u svijetu govora tijela strogo zabranjuje prekrižene ruke na prsima, ili držanje hrane ili pića između osobe s kojom pokušavate uspostaviti dublji kontakt. Ruke držite uz tijelo, te po mogućnosti otvorite svoje dlanove prema djetetu. Time ćete mu/joj dati do znanja da je veoma poželjna u vašem društvu.
• komunicirajte dodirom - upotrijebite moć dodira. Dodirivanje, ako se izvodi na prikladan način, izaziva trenutan, gotovo magičan učinak na drugu osobu.
  
• Nemojte lomiti prste, igrati se olovkom ili čašom. Izbjegavajte pretjerano gestikuliranje.

Kako prepoznati dali dijete laže

Vrlo jednostavno jednom kad uvježbate tehniku. Umjesto da provjeravate na sve strane, iskoristite svoje novo umijeće interpretiranja govora tijela i znati ćete na licu mjesta prepoznati laž.

Istraživanja pokazuju da uglavnom sve po čemu prepoznajemo laže li nam netko ili ne, dolazi od neverbalnih znakova.

Postoje određene geste i mimike koje otkrivaju laganje, no mnogo toga ovisi od osobe do osobe, stoga ćete trebati prvo pozorno promatrati svoje dijete kako bi uočili nepravilnosti. Neke geste i mimike koje obično otkrivaju lažljivce mogu biti uobičajene za vaše dijete jer time odražavaju neku drugu karakternu osobinu kao što je npr. nervoza. Kako ne bi došlo do krive interpretacije, prvo vrijeme trebate razlikovati nepravilnosti od uobičajenih reakcija tijela. Kad dijete laže, ono nepromišljeno, nesvijesno radi neke pokrete i/ili geste koje obično ne radi kad govori istinu.

Na primjer, diranje nosa ili usana je tipična gesta onih koji nešto prikrivaju i lažu, pa time nesvjesno pokretima prikrivaju zonu ustiju od kud dolazi laž. Moguće je da vaše dijete tako reagira i kad je nervozno. Ako je tema razgovora takva da budi nervozu, moguće je da ne laže nego je samo nervozno. Zato je bitno znati kako reagira kad je nervozan. Osim toga moguće je da ga/je samo svrbi nos, što se svima događa.

Slično je s drugim reakcijama tijela. Ovisi o djetetovim uobičajenim reakcijama i o kontekstu u kojem se razgovor vodi, kako ćete protumačiti govor tijela. Ako dijete radije gleda u svoj sendvič dok razgovarate za vrijeme jela, to ne mora značiti da izbjegava kontakt očima, što se normalno interpretira kao znak laganja. Dakle, stvar je u osvještavanju uobičajenih reakcija pri laganju i uviđanju koliku težinu ima pojedina reakcija u kontekstu razgovora.

Ovo su tipične geste prilikom laganja:

• Skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima
• Zatvaranje ruku, ispreplitanje prstiju
• Prekrižene ruke na prsima kao da rade barijeru
• Pijenje i gutanje češće nego kod onih koji govore istinu
• Korištenje manje pokreta rukama, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku
• Slijeganje ramenima
• Dodirivanje lica, ušiju ili kose
• Držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale
• Treptanje je rjeđe nego kod osoba koje ne lažu
• Naginjanje i mijenjanje položaja – spuštanje lakta na stol ili koljeno
• Često premještanje dok sjedi
• Pretjerano vrpoljenje
• Često lizanje usana
• Gristi donju usnicu
• Mrštenje i stiskanje usana
• Uzdisanje i duboko disanje
• Češće osmjehivanje i neprikladan smijeh

S vremenom ćete postati pravi majstor u "čitanju" svog dijeteta, ali za početak dok još niste sasvim sigurni prihvatite ovo kao dodatno sredstvo u otkrivanju laži umjesto da se sasvim oslanjate na svoju interpretaciju.

Kako postići da dijete više ne laže

• Uvjerite svoje dijete da vam ne može lagati tako da ga/ju dovoljno puta skužite, pa vam neće više lagati. Kako prepoznati dali dijete laže smo opisali gore. Važno: nikad ne otkrijte kako prepoznate kad laže, jer će onda lako tome doskočiti
• Poučite ga/ju zakonu karme ili prirodnom zakonu kauzaliteta koji govori da što sijemo to žanjemo. Prema tome treba uvjeriti dijete da se svaka laž vraća kao bumerang - ili će neko njemu/njoj zauzvrat lagati ili će ta laž dovesti druge kobne posljedice - potkrijepiti primjerima. Pričanje priča o Pinokiju i spike o tome kako će im narasti nos ako lažu ili kako su u laži kratke noge nisu nikog ozbiljno odvratile od laganja, no osobni primjeri u životu koji pokazuju kako se laganje odrazilo u vašem životu mogu biti itekako poučni i zadržati se dovoljno u dječjoj psihi kako bi se ubuduće ustručavali zaobilaziti istinu.
• Razgovarajte o odgovornosti i samopoštovanju. Podijelite s djetetom primjere kada Vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje.
• Razgovarajte o povjerenju. Pitajte svoje dijete šta bi trebalo napraviti kada netko izda povjerenje druge osobe. Neka razmišlja. Neka donosi svoje stavove. Neka shvati zašto je povjerenje važno i potrebno, a laganje loše i nepotrebno.
• Pokušajte razumjeti zašto vas dijete laže. Najčešće je to zbog straha od Vaše reakcije. Vjerojatno se boji vašeg bijesa ili kazne ako otkrijete istinu. U tom slučaju nađite načina kako da ga/ju uvjerite da kad (ne "ako") saznate da je lagao/lagala da ćete biti još bjesniji i kazna još veća. Ili naučite reagirati na loše vjesti tako da Vaša reakcija ne izaziva strah kod djeteta, kako se dijete ne bi bojalo reći Vam istinu.
• Zahvalite i pohvalite kad govori istinu. Kad dođete u priliku da Vam dijete kaže istinu, iako mu/joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Recite da znate da to nije bilo lako i da se divite njegovoj/njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama. Uvjerite dijete da je sigurno ako Vam kaže istinu, da mu/joj se više isplati reći istinu nego laž. 
• Ne pretjerujte s kontroliranjem svog djeteta i time ga/ju dovoditi u situaciju da Vam nepotrebno laže. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu slobodna. Ne postavljajte tisuću pitanja. Iz potrebe za svojim mirom, slobodom i intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.
• Nemojte biti prekritični i negativni. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu prihvaćena i pohvaljena.Većina djece se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni.  Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to zadaje, stoga mnogi lažu kako bi bili prihvaćeni i pohvaljeni umjesto ignorirani i kritizirani. Ona osoba koja najlošije reagira na informacije obično zadnja sazna istinu.
• Ispunjavajte svoja obećanja - svako obećanje koje ne održite umanjuje Vaš karakter i šalje poruku djetetu da ni oni ne moraju održati svoja obećanja. Svaki put kada ne ispoštujete svoje obveze ili prekršite svoju riječ, to povečava šanse da će i Vaše dijete to po Vašem uzoru činiti.
• Govorite istinu - kroz otvorenost i iskrenost osvajate povjerenje, a time i poštovanje, što uvečava šanse da će i Vaše dijete govoriti Vama istinu. prenosite im što više ključnih informacija, bez onog "oni su još premali da bi to shvatili". Držite ih informiranima. To im pokazuje da su Vam važni. Tada će učiniti sve da Vas ne iznevjere. Ne dozvolite da se pitanja nagomilavaju, objasnite razloge iza svojih odluka i budite transparentni sa svojom djecom koliko je to god moguće. Tako problemi neće rasti i nesporazuma se neće događati.
• Pomno ih slušajte i pritom budite empatični- sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu shvaćena. Slušati do kraja ono što dijete ima za reći je znak poštovanja i pokazuje da držite do onoga što Vam ono govori. Trebate postići to da se dijete osjeća da ga/ju potpuno razumijete, pa će biti manje potrebe za laganjem i preoblikovanjem istine.

Djela govore više od riječi

Vjerovatno o ovoj temi znate puno i mislite da znate dovoljno, no ako niste stručnjak vrlo je moguće da vam ovo kratko poglavlje može ipak donjeti nove uvide i ideje, zato uložite par minuta u daljnje čitanje kako biste pospješili svoje komunikacijske vještine i time odnos sa svojom djecom.

I vrapci na grani znaju da djela govore više od riječi. Istraživanja i iskustva tu poslovicu i potvrđuju.

Kada npr. ono što osoba govori nije usklađeno s onim što osoba čini, svi ćemo prije povjerovati djelima nego rječima, jer je neverbalne znakove teže odglumiti ili slagati. Cilj ovog poglavlja je osigurati djelovanje u skladu s rječima ali i s uvjerenjima.

Riječi moraju biti potkrijepljene djelima, dok djela govore sama za sebe.

Nismo svi od rječi ili vični izraziti se uvijek kako treba, zato možemo svojim djelima ostvariti bolju komunikaciju, tj. bolje izraziti naše stavove, misli i osjećaje te bolje podučiti svoju djecu. Najbolje možemo djecu podučiti vlastitim primjerom, umjesto pridika, zabrana, objašnjavanja i ostalog.

Svi temeljimo naše sudove, osjećaje i reakcije ne toliko na onome što druga osoba kaže, koliko na onome što ona čini. Tako je i s našom djecom. Ako ne razumijete zašto Vas dijete ne sluša, moguće je zato jer Vaše ponašanje nije u skladu s onim što govorite. Recimo da pokušavate uvjeriti dijete da nije dobro lagati, pušiti, psovati i slično, a ono Vas je uhvatilo da i sami to ponekad ili često činite, tad je jasno da je neusklađenost rječi i djela krivac za lošu komunikaciju.

Vodeći se teorijom da djela govore više od riječi, u mnogim situacijama je bolje biti sa strane i pustiti djela da govore. Pod uvjetom da su djela uzorita. No ako nisu, možda je dobrobit vaše djece dovoljna motivacija da promjenite štogod u svom ponašanju i učinite svoja djela uzoritima. Ako ne zbog sebe, barem zbog djece promjenite neke svoje loše navike. Jer to je sve što one jesu - samo navike, koje se daju nadomjestiti boljim navikama. Mnogi krivo misle da se ne mogu promjeniti jer je to navodno u njihovoj prirodi ili u genima, i pogoduje im održati takvo uvjerenje. Istina je drugačija. Sve se da promjenite, jer gdje ima volje ima i načina. Sva sreća, Vi niste jedan/jedna od onih koji zahtjevaju od djece da se promjene, a sami nisu voljni sebe promjeniti, zar ne?

Tijekom adolescencije komunikacija postaje sve teža. Jedan od razloga je taj što roditelji često sebe smatraju "rukovodiocima" svoje djece. Oni su se navikli da konstantno organiziraju njihove živote, pakiraju užine, vode ih na treninge, vode računa o tome da idu u školu i na vrijeme spavati itd. Sve je to dobro do kasnog djetinjstva, no u početku i tijekom adolescencije to počinje izazivati probleme.
Umjesto da i dalje budu "rukovodioci" života svoje djece, roditelji bi trebali postati savjetnici. Roditelji-savjetnici su usmjereni na pomaganje adolescentima u razvoju i uvježbavanju donošenja odluka, a ne na upravljanje njihovim životima. Odustajanjem od uloge "rukovodioca" roditelji pružaju adolescentima priliku da postanu nezavisniji, što je jedan od važnih ciljeva adolescentnog razvoja. Preuzimanjem uloge roditelja-savjetnika može se izbjeći dvije najčešće pogreške u odgoju adolescenata:
- odnošenje prema njima kao prema djeci, što znači pretjerano zaštićivanje i obavljanje stvari umjesto njih,
- odnošenje prema njima kao prema odraslima, što može značiti nedovoljnu brigu ili čak osjećaj napuštanja.
Ne smijemo zaboraviti da adolescenti više nisu djeca, ali nisu još ni odrasli ljudi.

Ovisno o tome što želimo reći ili podučiti biramo djela kojima to možemo izreći.
Bez obzira što im želimo reći ili ih podučiti, najuspješnije ćemo to postići ako to činimo uz geste koje pokazuju ljubav. Mnogi roditelji griješe kad misle da time što svoju djecu hrane, oblače, školuju, što za njih kuhaju, spremaju, žrtvuju se i što god već, da time dovoljno pokazuju ljubav. Rijetko koje dijete to interpretira tako. Krivo tumačenje je jedan od najčeščih uzroka loše komunikacije, zato treba znati se dobro izraziti, bilo rječju ili djelima.

Mnoga djeca dobivaju dojam da ih roditelji vole samo kad imaju dobre ocjene i kad su poslušni. Stoga treba pronaći način kako ih uvjeriti da je vaša ljubav bezuvjetna.
Ljubav je jedna od onih stvari koje je bolje pokazati djelima nego rječima.

Neka od djela koja mogu umjesto rječi još bolje iskazati ono što je ponekad verbalnom komunikacijom teže izraziti:

• "Ono što činiš govori tako glasno da ne čujem ono što kažeš." Ralph Valdo Emerson

  pokazati ljubav potporom, zauzimanjem za svoju djecu, stajanjem uz njih i kad im loše ide, ispunjavanjem nekih posebnih želja i sl.
• među onima koji se vole poznata je ona "reci to cvijećem". Ljubav prema djeci se osim određenim djelovanjem može lijepo izraziti poklonom - "reci to igračkom", ili još bolje "reci to pažnjom"
• mali neobavezan znak pažnje djeci će u određenim situacijama reći sve, a da usta ne morate niti otvoriti. To može biti prisustvovanje na nekoj dječjoj aktivnsti (trening, tekma, nastup...), pomoć pri pisanju zadaće i učenju, zajednički odlazak na izlet ili kampiranje...
• šaljite im dobre vibracije tako da svakodnevno koliko god puta je to moguće u sebi izgovarate želje upućene svojoj djeci (a po mogućnosti i svima ostalima koje tokom dana susrećete) tipa: Neka si sretan danas, neka si zdrav danas, neka si uspješan danas, neka ti je dobar dan... Ovo je inače čarobna tehnika koja je usprkos svoje jednostavnosti donjela ozdravljenje, zadovoljstvo, sreću i blagostanje svima onima koji ju koriste. Naglasak na "svima". Ne znajući što ih je spopalo, Vaša će djeca nesvjesno primiti ove Vaše nazovimo ih blagoslove. Ovim djelom, bez rječi, postići čete fantastičnu komunikaciju i ostvarenje onoga što očekujete.
• osobni integriret je konačni, finalni oblik komunikacije: komunikacija djelovanjem. Imati osobni integritet znači iskazivati moralne vrijednosti, biti svjestan svoje jedinstvenosti te raznolikosti među ljudima. Podrazumijeva potpunost, cjelovitost osobe, besprijekornost, moral i poštenje.

Naravno da djelotvorna komunikacija podrazumjeva dvosmjernu cestu. Stoga nije bitno samo što mi svojim djelima komuniciramo, nego i ono što djeca svojim djelima govore nama.

Neka djeca ne vole puno govoriti o svojim osječajima i mislima, ali se one mogu pročitati iz njihova ponašanja. Čitanje njihovih djela može predstavljati izazov, jer su moguće krive interpretacije. No samo obračanje veče pažnje na dječje ponašanje može puno toga otkriti, a s vremenom će se Vaše vještine interpretacije izgraditi samim time što na to više pazite.

• odjevanjem djeca govore o sebi
• izborom prijatelja, hobija i sličnog šalju poruku o sebi
• pothranjenost i gojaznost često odražava djetetov unutarnji svijet i govori nam da nešto nije u redu.
  Primjer, djevojka koja zamjera nešto svojoj majci čiji se svijet vrti oko hrane (puno boravi u kuhinji i neprestano govori o hrani) može nesvjesno odbacivati hranu kao indirektni izraz odbacivanja majke, što može dovesti do anoreksije. Odbijanjem hrane u tom slučaju djevojka šalje suptilnu poruku majci da ne želi raditi ono što majka želi (jesti), jer je zbog nečeg ljuta na nju.
• čestim upadanjem u nevolje izražavaju svoje nepoštivanje drugih, pogotovo autoriteta, što ima svoje korijene u nepoštivanju roditelja. Umjesto da krivite dijete, pobrinite se da zaslužite poštovanje i time dovedete do promjene. Mjenjamo djecu tako što mjenjamo sebe.
• promjenama u ponašanju također komuniciraju
• loše ocjene isto tako govore o njima kao i loše rječi. Pogotovo ako su prije imali uvijek dobre ocjene.

Kod one djece koja puno brbljaju, često treba ignorirati sve što govore i obratiti pozornost samo na ono što rade. Često takva djeca nisu baš uvijek od riječi, ali su od djela, kakva god da ona bila. Biti jak na jeziku ne znači biti jak na djelima.

Što je vaša poruka? Kako je utjelovljujete? Govorite li jedno, a radite drugo?
 

Šutnja govori više od riječi

Šutnja je vid komunikacije, baš kao što su to geste, mimike i sve ostale neverbalne komunikacije. Za šutnju kažu da je zlato, i ne bez razloga. Nekad je bolje šutjeti, no nije svaka šutnja dobra i zlatna. Mudri su oni koji mogu razabrati kada je vrijeme za '' čujno '' a kada za '' nečujno '' djelovanje. Evo nekih smjernica:

• "Ako nemaš za reći ništa lijepo ni pametno, bolje šuti." Narodna

  šutjeti je bolje kad smo sigurni da bismo riječima napravili više štete nego koristi
• kad nismo sigurni da govorom možemo pomoći, a mogli bismo pogoršati situaciju
• kad nas nitko ne sluša ili ne čuje
• kad se nema što reći
• kad govor služi tek kao materijal za popunjavanje neugode
• iz taktičnosti – biti "što na umu to na drumu" može se interpretirati kao iskrenost, no bliže je atributu netaktičnosti. Ponekad drugi ne moraju znati naše iskreno mišljenje, pogotovo kad je ono iskrivljeno i nevažno.
• pri slušanju - kad treba pozorno slušati bolje je što manje ometati pametovanjem i nepotrebnim savjetovanjima
• pravi trenutak - u nekim trenucima je bolje strpljivo šutjeti te izabrati pravi trenutak kad to treba izreći. Kad je druga osoba umorna ili uzrujana ili općenito onemogućena da kvalitetno primi i procesuira informacije, bolje je tada ne gubiti vrijeme i energiju. Za sve postoji pravo vrijeme i pravo mjesto. Osim toga ponekad smo i sami izvan sebe, pa ne znamo najbolje reagirati. Čim se strasti ohlade, glava razbistri, cijela će se situacija pokazati jasno, u svoj svojoj beznačajnosti, pa će te vidjeti da je bolje da ste šutjeli. Jezik zna biti brži od pameti, pa je bolje prvo šutjeti a onda kad misao sazrije ju pokloniti drugima. Ispeci pa reci.Dok pečeš šuti.
• pravo mjesto - na nekim mjestima nije zgodno, a vjerovatno ni učinkovito izraziti svoje misli i osjećaje, zato ih je boljeprešutiti. Imati će veći efekat ako se o tome govori na za to primjerenom mjestu
• prava osoba - pred svima ne treba sve reći. Ako imate nekome nešto neugodno reći, nemojte to pred drugima, jer će tu osobu dovesti unezgodnu situaciju da na Vas neprimjereno reagira samo zato što su drugi prisutni.
• prave teme - postoje neke stvari za koje se kaže "o tome se ne govori". Ovisno o kulturi, kontekstu i mnogim drugim stvarima moguće je da je bolje o tome šutjeti. Ako netko potegne temu koja je nepogodna u određenoj situaciji, bolje je prešutjeti svoje viđenje o toj temi. To se zove "mudro šutjeti"
• bolje je šutjeti nego lagati, kukati, ogovarati, psovati
• dobro odmjerite što ćete kome i koliko reći. Ponekad je rječitost šutnje glasnija od samih rječi. Držati jezik za zubima je umjetnost koju valja izučiti i prakticirati kad za to dođe vrijeme.
• kad prkosno šutimo u ljutnji, zračimo negativnom energijom. Ti neizrečeni uzvici bijesa, očaja, mržnje će i takvi, ušima nečujni, naći put do svoga cilja. No moguće je da budu krivo interpretirani. Bolje bi bilo izraziti svoje osjećaje konstruktivno,davajući drugoj osobi priliku da sazna što u stvari osjećate i da to popravi.
• Nije dobra ni ona šutnja na koju smo prisiljeni kad u strahu od posljedica čvrsto stišćemo usne, jačajući svoju vještinu samosvladavanja. Ta šutnja je laž, samoprevara, kukavičluk.

• "Na kraju, nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja nego šutnju naših prijatelja." Martin Luther King Jr.

  Kad osjetite poriv da zaustite, zapitajte se: imati li uistinu što za dodati, ili se jednostavno pravite pametni?  “Pametovanje” se primjeti. I nije ugodno, ni za jednu stranu. Uglavnom je kontraproduktivno. Umjesto da navodno poboljša stvari, stvara vrlo jak otpor. Stoga je bolje šutjeti nego pametovati.
• Kad osjetite potrebu da šutite, zapitajte se: da li je bolje da šutim ili da ipak pronađem snage da govorim ono o čemu se šuti?
  
  

Slike govore više od riječi

Ne znate kako biste dočarali svoju misao rječima?
Pustite rječi, poslužite se slikama, fotkama, videom, dijagramima i sličnim.

Recimo, umjesto držanja pridika o tome kako je pušenje nezdravo i loše, nabavite šokirajuće slike zubi i pluća pušača, pa nek si misle.
Kombinacija slike koje vrijedi tisuću riječi i šok terapije.

Problemi u komunikaciji?

Događa se. Nije važno kako i zašto, nego kako dalje. Usredotočimo se na rješenja umjesto na probleme!

Predlažemo nekoliko načina da popravite komunikaciju sa svojom djecom:

• Promjenite ploču
• Pronađite alternativu
• Umjetnička terapija
• Životinjska terapija

 

Promjenite ploču 

Ako dosadašnji stil komunikacije nije bio učinkovit, najvjerojatnije neće ni dalje biti. Definicija gluposti je činiti i dalje isto i očekivati drugačije rezultate. Kao što je i sam Einstein sugerirao, problem u komunikaciji moramo rješiti na drugom nivou svijesti od onog na kojem smo ga stvorili. Potrebno je, dakle, osvijestiti da naše viđenje situacije nije baš najbolje jer ne donosi rezultate, bez obzira tko je u pravu a tko nije. Čak i kad nije naša krivica, možemo uspostaviti komunikaciju koja će dovesti do rješenja.

Kako?
U svakom slučaju obračajte im se kao osobama (po mogućnosti odraslim), a ne kao djeci. Večina djece ne vole da ih se smatra djecom, niti da ih se tretira kao djecu. Čim vide da ste promjenili ploču i počeli ih shvačati ozbiljno i doživljavati ih kao ravne sebi, otvoriti će se dosad zatvoreni komunikacijski kanali.

1. "Najbolji način da promijenimo našu djecu je da promijenimo sebe." - Talidari

   Kao prvo promjenite pristup. Razmislite kako možete uspostaviti bolju komunikaciju. Ako ne znate, posavjetujte se s onima koji vas dobro znaju, sigurno su i sami uvidjeli neke vaše greške. Budite otvoreni i dozvolite drugima da vas kritiziraju. Oni koji se samo slažu s vama nisu vam dobri prijatelji. Lako moguće da ne uviđate svoj strogi, zastrašujući ton ili pak niste svjesni da previše prigovarate ili kukate ili ogovarate...
2. Retrospektiva prošle komunikacije može vam dati nove uvide. Podsjetite se prošlih komunikacija s djetetom i pitajte se dali ste to mogli drugačije i bolje, te kako biste to mogli drugi put bolje učiniti. Uočite svoje obrasce ponašanja koje u datim situacijama negativno utječu na ishod komunikacije - možda govorite preglasno, možda ne dajete djetetu da dođe do riječi, možda ste prefokusirani na ono što je loše i premalo pohvaljujete ono što je dobro u djetetu...
3. Kad ste se domislili kako možete bolje komunicirati, dajte jasno do znanja svome djetetu ili djeci da ste se promjenili, uvidjeli svoju grešku i važno: zamolite ih da vam pomognu ispraviti grešku tako da vam dopuste veći pristup i razmjenu mišljenja, stavova, ideja, osjećaja i slično. Unesite se s osjećajima tako da je djetetu jasno da ste iskreni i da stvarno želite promjenu na bolje. Iznesite kako vam je žao što niste znali bolje se postaviti u određenim situacijama, da vas nitko nije ima priliku naučiti kako biti dobar roditelj, pa ste zato možda neke stvari krivo iskomunicirali.
4. Zatim nastojte vidjeti stvari iz djetetove perspektive - pitajte dijete što ono misli da je bio prije problem u komunikaciji i dali vide i svoju grešku. Otvoreno razgovarajte o problemima kako se nebi ponovili, no nikako se nemojte fokusirati na probleme nego na rješenja.
5. Postavite nova pravila u komunikaciji. Možete od toga napraviti i igru. Recimo tko od sada prvi jedno drugom kaže prostu ili neučtivu riječ pere suđe cijeli mjesec. Izjasnite se što komu smeta kako nebi jedno drugo isprovocirali. Recimo ako dijete kaže da mu smeta kad dođe iz škole da ga se odmah pita za ocjene ili domaću zadaću, jer treba naprosto malo mira, onda barem znate da ćete tako pridobiti poštovanje ako se držite pravila da ga/ju pustite na miru neko vrijeme nakon nastave. Možda dijete želi, svjesno ili nesvjesno, znati da vam je ono važnije nego škola, ocjene i zadaće. Nekad zaboravimo da su naša djeca također osobe s osjećajima i svojim osobnim stavovima i problemima, te da nam ona trebaju biti na prvom mjestu. Također slobodno izrazite kako vi vidite da biste mogli poboljšati komunikaciju i odnos, koja pravila bi vama godila: tipa, ne zanovjetati u vrijeme kad gledate dnevnik, ne galamiti sat vremena od kad dođete umorni s posla...
6. Budite otvoreni i spremni za odgovaranje na njihova pitanja. Možda niste svjesni, no vjerojatno i vi kao i večina roditelja omalovažavate ili ignorirate pitanja i propitivanja vaših mališana. Što ste odgovorljiviji to je komunikacija bolja. Biti odgovoran pretpostavlja i biti odgovorljiv.
7. Uvodite promjene malo pomalo, ne naglo, jer bi to moglo biti kontraproduktivno. Djeca se moraju na svaku promjenu naviknuti neko vrijeme, pa makar ona bila i na bolje. Pretjerivanje, pa čak i u dobrim stvarima, može imati svoje teške posljedice, pogotovo u odnosu s djecom u njihovim neobuzdanim tinejđerkim godinama.

Pronađite alternativu 

Recimo da ste sve pokušali i ništa ne pomaže. Jednostavno stvari su toliko kulminirale da se vaše dijete nikako ne želi otvoriti prema vama, uspostaviti normalnu komunikaciju.

Ne gubite nadu, postoji rješenje. Nađite si zamjenu za neko vrijeme. Pronađite u svom okruženju osobu dostojnu vašeg povjerenja i što je važnije povjerenja vašeg djeteta. To može biti vaša sestra ili brat, kum, baka ili djed, ili netko sasvim deseti. Zamolite tu osobu da za neko vrijeme preuzme dio vaše uloge - da razgovara s vašim djetetom, da mu bude na raspolaganju za razgovore, pitanja, i što god. Glavno da se dijete ima kome odraslome obratiti umjesto da bude prisiljeno obračati se likovima sumnjivog morala.

Neko vrijeme neka ta osoba ne spominje vas, jer je potrebnije da se koncentrira na uspostavljanje odnosa punog povjerenja s djetetom, bez asocijacija vezanih uz vas, jer ako su one negativne mogle bi smetati. U to vrijeme neka ta osoba radi na uspostavljanju ili zadržavanju dobre komunikacije s vašim djetetom. U to vrijeme zadržite distancu koliko je to moguće, pogotovo ako je to što djetetu odgovara.

Nakon nekog vremena, dijete će i samo primjeniti odstojanje, zaintrigirati će ga/ju i samo će vam se početi približavati, što iz znatiželje, što iz potrebe. U to vrijeme je dobro da osoba koju ste izabrali za svoju alternativu počne tu i tamo spominjati djetetu kako ste se promjenili i niste više ona ista osoba od prije, kako ste se u povjerenju obratili i govorili koliko vam znači vaše dijete i koliko vam je teško što nemate dobar odnos ili komunikaciju. Moguće je da zaigravši na kartu suosjećanja, vaše dijete iz sažaljenja otvori komunikacijski kanal prema vama, koji biste trebali njegovati po gore objašnjenom principu "Promjeni ploču"
 

Umjetnička terapija 

Nekad nije moguće da sami ili uz pomoć eksperta ili nekog drugog učinimo pomake u komunikaciji. Ne reagiramo svi isto, pa je i za očekivati da u nekim situacijama ono što djeluje na jedne ne djeluje na druge i obrnuto.

U situacijama kad uobičajena ljudska komunikacija ne čini svoje, možemo se osloniti na druge medije. Ako znate za neku priču, knjigu, film ili predstavu koja progovara o temama koje vas i vaše dijete muče, svakako nastojte da vaše dijete to pročita ili pogleda.

Dakle, poučite pričom umjesto propovijedanjem. Pripovijedanje je sto put učinkovitije od propovijedanja. Ako mislite da je bolje, učinite to tako da mu netko drugi da tu knjigu, video ili što-već. Ako ne znate za relevantnu priču, slobodno pitajte djelatnike u knjižnici, knjižari, videoteci, online forumu, roditeljskim portalima i slično. Pitajte tako dugo dok ne nađete što tražite. Može biti da nije dovoljna samo jedna priča da potakne vaše dijete na promjenu, zato skupljajte sve na što naiđete i proslijedite vašem djetetu direktno ili indirektno.

Ne bi bilo prvi put da neko umjetničko dijelo inspirira osobu do te mjere da se probrazi i stvori novi pogled na svijet te tako promjeni i svoj odnos prema bližnjima. Ako se vaše dijete vidi u liku određenog protagonista neke priče, vrlo je moguće da od njega nauči što-šta o tome kako dovesti rasplet u svoju vlastitu životnu priču.

S druge strane, ponudite dijetetu da se i samo bavi nekim umjetničkim izričajem, jer će mu/joj to svakako pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, a i mnogih drugih. Bilo bavljenjem glazbom, slikarstvom, literarnim radom, plesom, bilo nečim drugim sličnim, dijete će pronaći novi način da izrazi sve ono što gomila u sebi. Izražavanje svojih osjećaja i stavova kroz neki medij je za mnoge djelotvorniji od izražavanja rječima ili uobičajenim djelima. Smisao toga je da se otvore komunikacijski kanali koji će se postepeno odražavati i na ostala polja. Nakon što se dijete počne izražavati recimo kroz slikarstvo, te na papir ili platno izbaci sve svoje nagomilane osjećaje, osloboditi će mu se glava i srce do te mjere da će se pronaći mjesto u srcu za roditelje.

S vremenom se kroz umjetnost ne samo oslobađamo, nego i počnemo stvarati nove svijetove, pa je vrlo vjerojatno da umjetnička terapija prestane biti terapijom i postane medij za ostvarivanje veze s vlastitom dušom. Povezivanje sa svojom dušom, s osobnom prirodom, je izrazito važno za donošenje životnih odluka, razlikovanje dobrog od lošeg i svega što je bitno za vođenje sretnog života.

Posredovanje umjetnosti kao medij komunikacije je uobičajena praksa mnogih svjetskih klinika, pa prema tome dokazano učinkovito. Pritom je važno da dozvolimo djeteu slobodan odabir umjetničke forme umjesto da mu namečemo nešto što mi mislimo da je najbolje.

Životinjska terapija 

Naravno postoje situacije kad nikakav ljudski trud, bilo direktni ili indirektni kroz umjetnost, ne pokazuje rezultate. Ne treba forsirati nešto na što vaše dijete ne reagira. Umjesto toga, predlažemo da nabavite kućnog ljubimca ili da vaše dijete redovito vodite na mjesto gdje može biti u doticaju sa životinjom/životinjama. To može biti jahanje, zološki vrt, park gdje se šetaju mnogi psi i skupljaju ptičice, nečija farma i slično.

Zašto? Neobjašnjivo. Životinje znaju imati moć nad ljudima koju je teško opisati. Njihova dražest, umiljatost, neposrednost, neobuzdanost i mnoge druge osobine znaju djelovati terapeutski na ljude, a pogotovo na djecu tako da se otvore, oslobode i promjene.

odgovara autor (Talidari):
Draga Nina, hvala na komplimentima, drago nam je da ti je članak pomogao. Svrati s vremena na vrijeme ponovo, jer ćemo s vremenom dodavati novi sadržaj i možda usavršavati već postojeći.

Što se tiče tvog upita, nismo koristili literaturu, pa stoga nismo ni naveli bibliografiju. Sadržaj smo napisali posredstvom online istraživanja i najviše iz osobnog iskustva. Većina teksta je izvorno naš doprinos temi.

Ako u svom diplomskom trebaš navesti izvor svojih informacija, napiši Udruga "Životna škola", web stranica www.zivotna-skola/komunikacija.html, autor: Talidari

Zanimalo bi nas i što ti imaš reći o ovoj temi, pa ako nije problem, pošalji nam svoj diplomski kad ga zgotoviš. Ako imaš neke korisne savjete o ovoj temi mogli bi ih ovdje dodati, ako se s time slažeš.

odgovara nina:

Hvala Vam...

Naravno...posluzila sam se dijelom teksta s Vase stranice...pa cu Vas i navesti u literaturi.....a kako je i moj diplomski u fazi završavanja...budem Vam i to poslala kad bude potpuno gotov....

Cestitke na stranici...i opet...na temama... Ostanite uvijek tako dobri! ;-)