Kritiziranje je drogiranje
autor:Talidari

	Kritiziranje i kukanje je ograničeni pogled na svijet. Sve na svijetu ima dobre i loše strane, jer svijet funkcionira po prirodnom zakonu polariteta. Vidjeti samo negativni pol u nekome ili nečemu, a ne i pozitivni, znači imati ograničeni pogled na svijet. Kao cirkuski i trkači konji, kojima se stave naočnjaci zato da ne vide ništa osim svoj cilj, tako i oni koji kritiziraju to čine sa svrhom, a ta nije da se objektu kritike pomogne, nego odmogne, a oni koji stalno kukaju, to čine zato da bi dobili suosjećanje od drugih.
Stoga, kritiziranje, prigovaranje, ogovaranje i kukanje nema veze s objektom koliko pokazuje ograničenost osobe koja padne u napast da to čini. Oslobodi se svih okvira! Gledaj na svijet iz perspektive ljubavi!

Kritiziranje je nedolično ponašanje, jer time omalovažavamo i ponižavamo druge, a pogotovo sebe, jer time pokazujemo da ni sami nismo bolji jer ne znamo bolje i konstruktivnije reagirati.
Kritiziranje je destruktivno ponašanje, jer time razaramo skladne intimne, prijateljske i druge odnose.

Nije nikakvo umijeće nalaziti loše strane u nekome ili nečemu, prigovarati - to može svatko. Umijeće je u lošem prepoznati i ono dobro. Svi imamo i dobre i loše strane. Ako nekoga samo kritiziramo, to znači da ne umijemo vidjeti i njegove dobre strane, da ne umijemo na bolji način potaknuti drugu osobu na promjenu te da nemamo pametnijeg posla.

Kad ovdje kažemo "kritiziranje", pod tim smatramo, uz kritiku i prijekor, zamjerku, pokudu, prigovor, osudu, jadikovke, žalopojke, ogovaranje, uvredljive i besmislene komentare, ocrnjivanje...
S druge strane, nije kritiziranje sve što u sebi nosi kritiku. Ako netko od nas očekuje da izrazimo svoje mišljenje, to nije kritiziranje ako je poučno i izraženo na lijep način. Kritiziranje je samo onda kad pretjerivanjem, izrugivanjem i sarkazmom nastojimo drugu osobu poniziti, omalovažiti i povrijediti.

U vrijeme kad smo svjedoci domaćih i globalnih prosvjeda, kritiziranja vlade, izuzetno je bitno staviti stvari u pravu perspektivu kako bi se postigao uspjeh. Treba znati što želimo time postići. Napadima i omalovažavanjem tuđih napora i ponašanja teško da ćemo nešto postići, osim da ispušemo svoj ventil, svoja vlastita nezadovoljstva. Ponekad je nemoguće potaknuti drugu stranu da nešto promijeni bez upotrebe kritike, no puno bolja metoda je potaknuti je na promjenu svojim primjerom, nuđenjem rješenja ili nečeg boljeg. Kaže se da je bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu. Više o alternativama kritiziranju bit će riječi na kraju ovog članka.

Jednom prilikom su Majku Terezu zamolili da im se pridruži na antiratnim demonstracijama. Ona ih je odbila rekavši: "Kad budete imali demonstracije za mir, javite pa ću svakako sudjelovati."

Nedolično je kritizirati nekoga za nešto što ni sami ne bismo umjeli bolje izvesti. Kritiziranju su najviše skloni oni koji su i sami neuspješni u životu, pa okrivljuju sve druge i sve drugo za svoje nesposobnosti. Zato je kritiziranje pokazatelj vlastite nesposobnosti. Istina, ljudi imaju svoje slabosti i ne mogu uvijek sve raditi po zadovoljavajućim standardima, no ne moramo ih zato kritizirati, već napraviti odmak od njih, nemati posla s njima, ili još bolje: pomoći im da isprave svoju grešku ili uklone svoju slabost putem alternativa kritiziranju (pri kraju ovog članka).

Misliš li da stalnim kritiziranjem roditelj pomaže svojem djetetu učiniti promjenu na bolje? Kritiziranje nije odgojna strategija jer degradira djecu, a ne nudi im nikakav protumodel ponašanja. Tako je i s vladom, šefovima, prijateljima i svim drugima - nećemo ništa time postići osim što ćemo sebi srušiti ugled. No, ne moramo prihvaćati zlo i druge negativnosti, već pronaći alternativu kritiziranju. O tome malo kasnije.

Kritiziranje nije konstruktivno ako naše riječi zvuče kao prijekor, zamjerka, pokuda, prigovor, osuda ili slično. Ako ćemo iskreno, kritiziranje je konstruktivno koliko i droge. Drogeraši će uvijek pronaći razloga zašto su droge ok, pa će nas neki čak uvjeravati da su navodno ljekovite. Tako je i s onima koji vole kritizirati. Konstruktivno nije kritiziranje, već pomaganje, poučavanje, usmjeravanje, ispravljanje i slično.

Osnovna mana "konstruktivne" kritike jest to što je dobronamjerno upućena, ali nije tako doživljena od onoga komu je upućena. Zato je najbolje ostaviti se toga i naći bolji način. Otkrivamo to u nastavku.

Ako se kritiziranjem, žaljenjem, jadikovanjem, kukanjem, prigovaranjem i ogovaranjem bavimo ne zato da bismo doveli do neke promjene, nego zato da bismo se osjećali bolje i u najgorem slučaju da bismo nekog ponizili ili povrijedili, onda trebamo shvatiti koje krajnje učinke ima takvo naše ponašanje i time ga promijeniti.

Iz psihologije znamo da, kad govorimo o drugim ljudima govorimo zapravo o sebi. Prema tome, kad se žalimo o drugima i ogovaramo ih, to nešto govori i o nama samima.
Oni malo sofisticiraniji sugovornici znaju iza našeg ogovaranja i kritiziranja prozreti unutarnje siromaštvo, koje nam ne služi na čast.
Najlakše je otkriti tuđe mane i slabosti, a samo plemeniti i bogati duhom mogu iza nečije negativnosti uočiti i pozitivnosti te upravo njih nastojati izvući iz svake osobe.
Dakle, nemamo ništa od toga da druge kritiziramo i širimo svoju kritiku kao drogu na druge. Naprotiv, kritičnost nam itekako škodi za zdravlje, ugled i sve ostalo.

Ako si kao većina ljudi, sigurno postoje neke stvari koje ne voliš, a vrlo vjerojatno i neke ljude ne možeš podnijeti do te mjere da ih ogovaraš, ili im prigovaraš. Sigurno imaš jake argumente za svoju netrpeljivost i najvjerojatnije si u pravu što to činiš. Ali, što imaš od toga? Prisjeti se nekoga koga voliš ogovarati ili mu/joj prigovarati. Budi iskren(a), kad sve zbrojiš i oduzmeš, čini li ti tvoja kritičnost kakvo dobro, pomaže li ti promijeniti drugu osobu na bolje, postići tvoje životne ciljeve, pridonosi li ostvarenju tvoga uspjeha i sreće? Teško da bi odgovor mogao biti "da", a ako si kao neki od nas tvrdoglav(a), pomislit ćeš, kakve to veze ima i s čim i, pa što ako ti ne donosi sreću i uspjeh, jer isto tako ti ne donosi ni neuspjeh ni nesreću. E tu smo da te uvjerimo u suprotno! Ne zato što nam je stalo do onih koje kritiziraš, nego zato što nam je stalo do tebe - našeg čitatelja, člana naše zajednice.

Jesi li ikad primijetio/la da si, kad god se stvori neki problem u tvom životu, ti nekako u tome? Kako to da se određeni problem, koji te navodi na kritiziranje i žaljenje, dogodio baš tebi ili kako to da baš tebe pogađa?

Onaj koji se žali, kuka i prigovara uvjeren je da sam nije kriv, već je razlog za njegovo osobno nedolično ponašanje (kritiziranje) nedolično ponašanje onog o kojemu je riječ. No istina je nažalost ta da je uzrok u osobi koja se žali, a ne u osobi ili stvari zbog koje se žali. Slijedi objašnjenje.

Zašto se neki ljudi žale na određene osobe, a drugi te iste osobe vole ili ih barem ne kritiziraju?
Svi koji kritiziraju i žale se, kao uzrok svojeg ponašanja vide vanjske čimbenike, tj. objekt svojeg kritiziranja. Međutim, te iste osobesvi ne kritiziraju, a mnogi ih čak i vole. Stoga nisu oni pravi uzrok.
Pravi uzrok je neki unutarnji sukob, unutarnje nezadovoljstvo u onom koji kritizira. Ako ćemo iskreno, nešto u nama je što nas navodi na kritiziranje i jadikovanje - neki naš stav.

Kad smo u društvu u kojem se samo žali i ogovara, to znači da smo nesposobni voditi ugodan razgovor i baviti se konstruktivnijim temama. Razloga za kukanje će uvijek biti, ali i razloga za hvaljenje. O nama, a ne o vanjskom svijetu, ovisi čime ćemo se od toga baviti.

Mnogi, ako ne i svi, oni koji su napokon obznanili da su homoseksualci, izjavili su da su prethodno bili najveći kritičari homoseksualaca, jer su tako htjeli prikriti svoju seksualnost. Mislili su, ako budu dovoljno glasni u kritiziranju, nitko neće na njih posumnjati. Zato, sljedeći put kad čuješ da netko na sav glas kritizira homoseksualce, pitaj ga/ju kad misli već jednom objaviti svoju homoseksualnost.

Onaj koji svjesno ili nesvjesno omalovažava (kritizira) druge misli da time uvećava svoju vrijednost. Mali ljudi to često čine velikanima, nastojeći ih spustiti na zemlju i time pokazati da su bolji, ili u najmanju ruku jednako vrijedni kao i oni. Oni koji nesvjesno imaju osjećaj manje vrijednosti, kritiziranjem nastoje svoju vrijednost ojačati, no teško da to mogu postići. Bistri će ih prozreti, a kod onih manje bistrih to možda i prođe. Zato kritični ljudi vole društvo onih koji nisu baš najbistriji jer tamo mogu nesmetano kritizirati i čak dobiti podršku.

Primjer iz života: Moj stari je završio faks i radio na rukovodećoj poziciji sve do penzije. Uvijek sam se pitala kako to da se ne druži s ljudima koji su isto tako ljudi na visokim pozicijama ili barem ljudi koji su nešto postigli u životu. Nisam nikad upoznala ni jednog njegovog prijatelja za kojeg bih mogla reći da je "na mjestu". Imao je neke takve davno prije, ali ih je izgubio. Sad znam zašto. Svi njegovi frendovi su "Bože-me-prosti tipovi". Ne kažem da su to loši ljudi, nego sve neki, kako da to kažem, tipovi koji su u podnožju društvene ljestvice. A onda mi je sinulo! Prva pomisao na mog starog jest da je gunđalo. Voli samo kritizirati, pljuvati po drugima, prigovarati. Samo budale to mogu trpjeti, pa zato ni nema prijatelje među uspješnima. Njegov stav prema životu vjerojatno proizlazi iz toga što nije ostvario svoje životne ambicije. Iako je bio rukovoditelj, bio je to samo na lokalnoj razini - u kvartu. Njegove su ambicije bile na državnoj ili barem gradskoj razini, što nije uspio postići. Pretpostavljam da je zbog toga bio nezadovoljan sa životom i sve oko sebe kritizirao i omalovažavao. Svima je pronalazio manu - samo kako se ne bi osjećao manje vrijednim.

Tko su profesionalni kritičari? Objavljuju li kritike uspješni književnici, slikari i slični? Ne, kritikom se profesionalno bave oni koji i sami stvaraju djela, uglavnom nepriznata ili od nevelike vrijednosti, pa svoj kruh zarađuju time da drugima sude. Naravno, često su te kritike i pozitivne, pogotovo one sponzorirane, pa su to u stvari recenzije, a ne kritike. Poanta je da se kritiziranjem ne bave uspješni ljudi, pa ako želimo biti uspješni, trebamo se okaniti kritiziranja i nastojati govoriti samo dobro o ljudima, ili šutjeti. Ako nemamo što lijepo reći o drugima, najbolje je šutjeti. Oni o kojima nemamo što dobro reći, nisu vrijedni našeg dragocjenog vremena, pa ne bi trebali gubiti vrijeme na njih nego se baviti pametnijim poslom.
 

Svatko ima neke vrline, pa ako ih ne uviđaš kod nekih osoba, problem je u tvome kutu gledanja, u tvojoj otvorenosti da spoznaš i ono dobro u ljudima, ne samo ono loše, zar ne? Ljudi će uvijek biti ovakvi i onakvi, često puta drugačiji od nas. Ta raznolikost je ono što čini svijet zanimljivijim. Život bi nam bio predosadan kad bismo svi bili isti, imali ista uvjerenja i kad bismo svi bili sveci. Stoga ne bismo trebali kritizirati one koji su drugačiji, koji ne čine stvari onako kako bismo mi željeli (na naš način), kao ni one koji griješe, jer svi griješimo. S takvima se ne moramo slagati, niti se s njima moramo družiti, a svakako ih ne moramo kritizirati. Pogotovo ako nas ne ugrožavaju. A ako nas i ugrožavaju, pitanje je koliko je to njihova krivica i bismo li mi na njihovom mjestu mogli bolje.

Cijena koju plaćamo za kritičnost je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i  budemo u potpunosti slobodni (i od kritiziranja, osuđivanja, prigovaranja, kukanja...). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Pravi izvor vlastite nesreće nije u vanjskom svijetu nego u unutarnjem. Stoga nema razloga za kritiziranje i očekivanje od drugih da nam osiguraju bilo što, uključujući i našu sreću. U svijetu može vladati ne znam kakva kriza, no ako je čovjek zadovoljan malim stvarima i sreću pronalazi u nematerijalnim stvarima, onda nema potrebe žaliti se niti protestirati. Vanjski čimbenici mogu potaknuti samo nešto što već jest (u nama), potpiriti vatru, stoga nisu izvor nego samo okidač. Nešto u nama nije kako treba pa nas zato neki ljudi ili neke stvari provociraju jer u nama bude nešto što ne možemo podnijeti. Kritiziranje nekoga je pucanje u kurira (engl. shooting the messenger). Pravi izvor našeg nezadovoljstva nisu drugi nego mi sami. Kad preuzmemo svoju odgovornost za vlastitu nesreću, istovremeno preuzimamo odgovornost i za vlastitu sreću te se time naoružavamo uvidom da smo kovači svoje sreće i da je sve moguće ako sami nešto poduzmemo, umjesto da toliko toga očekujemo od drugih.

Dubinski uzrok jadikovanju i kritiziranju je ukorijenjen u psihi čovjeka koji se žali i kritizira - u subjektu a ne u objektu kritiziranja. Onaj koji nalazi razloge za kritiziranje i jadikovanje ne uspijeva pronaći razloge za pohvale i zahvalnost, i sebe stavlja u ulogu žrtve. To je zato što je onima koji kritiziraju i žale se lakše pronaći mane nego vrline, lakše biti žrtva nego gospodar svoje sudbine. Kad bismo svi bili takvi i žalili se na ove ili one, radije kukali nego poduzimali, naš svijet bi bio...onakav kakav je sad.
Umijeće izvlačenja onog najboljeg iz ljudi je ipak vrednije od umijeća pronalaženja mana. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva, sve se svodi na odluku.
Ne zaboravimo, bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu

Stavimo karte na stol. Je li uvijek sve onako kako želiš? Ljubav cvijeta, zdrav(a) si ko dren, posao napreduje, svi semafori su zeleni na putu do cilja, susjedi ljubazni, prijatelji nikad ne razočaraju? Naravno da nije tako. Kad nam ne ide u životu, olakšanje i neku vrstu satisfakcije pruža nam iskritizirati sve i svašta u svakoj prilici, pogledati zlu u oči i reći svoje. No postaje stvarno degradirajuće kad se kronično žalimo i prigovaramo. Pitanje je što je bolje: trenutno si olakšati dušu, ucijepiti si još jednu dozu žalopojki i/ili kritiziranja da bismo se osjećali 'high', ili gledati na duge staze pa se skinuti s toga i ovu svoju potrebu nadomjestiti drugom 'drogom' - nekom koja je te uzdiže na duži rok, kao što je neki hobi - pronaći pravi smisao u životu, pronaći zadovoljstvo u nečem vrijednijem od kritiziranja, pronaći sreću i u nesreći.

Uzrok kritiziranju i žaljenju je često i taj što se družimo s onima kojima je to glavna životna poslastica - moguće da nemaju druge radosti u životu, nego drugima sjeći krila. Ako smo okruženi uglavnom onima koji kritiziraju i/ili koje kritiziramo, to govori o nama samima - o našoj sposobnosti da pronađemo pravo društvo... Nisu oni krivi što nam ne odgovaraju, već smo mi krivi što nismo našli sebi primjereno društvo.

• "Tvoj problem nije tvoja krivica, ali je tvoja odgovornost." - Američka TV reklama

  Preuzmi svoju odgovornost - ogovaranje i kritiziranje je u biti govorenje da je za sve kriv netko drugi i da smo mi bolji od drugih. Malo je ljudi koji su stvarno spremni preuzeti odgovornost za svoje nepovoljne životne okolnosti, preuzeti dio krivice. Zato je malo i onih koji uspijevaju u životu postići sreću. Ako nešto u našem životu ne valja pa se zato žalimo, uglavnom smo si sami krivi na ovaj ili onaj način, htjeli mi to priznati ili ne. Nemoj se žaliti drugima kad si bolestan/bolesna ili zapao/la u neku nevolju ili nesreću jer onima koji dobro poznaju prirodne zakone kauzaliteta (uzroka i posljedica, podržaja i odražaja) to govori da si nešto zgriješio/la, da žanješ što si posijao/la. Isto tako, ako smo većinom okruženi ljudima koji nas navode da ih stalno kritiziramo, prigovaramo ili ogovaramo, i onda smo sami krivi, ako ćemo iskreno. A sigurno smo tu i tamo dali povoda njihovom nedoličnom ponašanju, jer često svojim netolerantnim ponašanjem potičemo druge da nam ili učine nešto nažao ili ne učine nešto kako treba. Bez obzira na vanjske okolnosti u životu, nešto u nama je to sve privuklo, svjesno ili nesvjesno, i nešto u sebi blokira razrješenje. No dobra vijest je da isto tako imamo nešto u nama što sve to isto može i odvući, samo se toga moramo držati - svojih vrlina. Odgovornost je jedna od njih. Najteže je prihvatiti svoj dio krivice, a još teže je to uopće uvidjeti - uvidjeti kako smo na sebe privukli sve ono i one na što i koje se žalimo, uvidjeti kako žanjemo ono što smo posijali. No preuzimanje odgovornosti za dovođenje do problema nije uopće bitno, koliko je bitno preuzeti odgovornost za rješavanje problema. Možda nismo odgovorni za to što smo pali, ali smo itekako odgovorni za to da ustanemo. O tome se radi. Nema smisla nikoga kriviti, a pogotovo kritizirati, ali ima smisla preuzeti odgovornost - jedino tako možemo stvoriti uvjete za rješenje nekog problema i napredak. Koliko preuzimanje odgovornosti ima odjeka možeš pročitati u ovoj priči ».
  O odgovornosti će biti još govora niže u segmentu "Kako se nositi sa zlonamjernim kritikama"
  Opširnije o temi odgovornosti - Ključ uspjeha »

• Budi zahvalniji/a - usredotoči se na sve ono vrijedno hvaljenja umjesto na sve ono vrijedno kritiziranja i žaljenja. Prestani gubiti vrijeme na komentiranje svega onoga i svih onih koji nisu vrijedni tvoje pažnje, tako da se više počneš baviti onima koje cijeniš i kojima si zahvalan/na. Ujedno se prisjeti svega onog na čemu možeš biti zahvalan/na u samim stvarima, situacijama i osobama koji te potiču na kritiziranje. Jer sve na svijetu ima svoju pozitivnu i nagativnu stranu (polaritet, yin i yang) Opširnije »

• Prestani igrati ulogu žrtve - biti žrtva jako je praktično jer tako odbacujemo krivicu sa sebe i dobivamo od drugih ekstra pažnju i suosjećanje kad ih uvjerimo da nam je netko nešto skrivio. Oni pametniji, koji znaju da svi žanjemo ono što smo posijali, znat će prepoznati luzere iza njihovih žalopojki, tako da pogotovo u njihovom društvu ne bismo smjeli kukati i žaliti se. To prolazi samo kod onih koji nemaju pojma kako funkcionira svijet - po zakonima prirode (uzrok i posljedica, reciprocitet, magnetizam, polaritet...). Kad se stavljamo u poziciju žrtve, dajemo na znanje da mislimo da smo nemoćni i jadni, pa time i rušimo svoj ugled kao i (samo)poštovanje. Kao žrtva prihvaćamo poraz i ne shvaćamo da je naš život u našim rukama. Možemo koliko hoćemo okrivljavati druge, no to nam neće ništa pomoći, a pogotovo neće ništa promijeniti na bolje. Ono što hoće promijeniti stvari na bolje je preuzimanje uloge kreatora - onog koji ne reagira nego agira. Time počinjemo stvarati pozitivne okolnosti u svom životu vlastitim snagama, umjesto da samo sjedimo i žalimo se na druge. Ni drugima nije lako, mnogi ne znaju kako je najbolje, zato ne gubi vrijeme na kukanje, nego zavrni rukave i poduzmi nešto suprotno, stvori pozitivnu promjenu, udruži se s drugima ako treba, budi bolji/a od onih koje kritiziraš.
  Uostalom, po principu uzroka i posljedice (karme), dokle god druge kritiziraš, i tebe će se kritizirati. Stoga prestani biti žrtva tuđih kritika i ogovaranja, tako da i sam(a) to više ne činiš.

• "Kad kukamo osjećamo se dobro. Ali ne za dugo. " - Ute Lauterbah

  Pretvori svoje nezadovoljstvo u zadovoljstvo - često je uzrok naše kritičnosti prema drugima taj što smo nezadovoljni svojim životom. Za to nam je najlakše kriviti druge, pa čak i onda kad nisu nimalo krivi. Kad shvatimo da za našu sreću i uspjeh nije odgovoran nitko drugi nego mi sami, možemo započeti s transformacijom na bolje. Kukanje i ogovaranje nam može pružiti neko zadovoljstvo, ali ne zadugo, baš kao i droge. Ako želimo trajno zadovoljstvo onda trebamo svoj život preuzeti u svoje ruke i početi se više baviti onima što nam pričinja istinsko zadovoljstvo. Pronađi zadovoljstvo u malim stvarima, u novim izazovima, u otkrivanju novih interesa i hobija - bavi se više onim što te zadovoljava pa ćeš tako imati manje vremena za razglabanje o tome o čemu si nezadovoljan/na.

• Pripitomi svoj ego - obično oni koji druge kritiziraju i ogovaraju misle da bi oni mogli bolje ili da su bolji. Najčešće to nije istina, pa bi se trebali preispitati i spustiti se na zemlju. Ego je taj koji sebe uzdiže a druge ponižava, pa ako te tvoj ego potiče da druge omalovažavaš, onda je vrijeme da ga ukrotiš tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, urazumi ga.

• Pitaj se nemaš li pametnijeg posla nego gunđati i pljuvati po drugima - umjesto da tražiš mane čak i tamo gdje ih nema, probaj uvidjeti dobru stranu onoga što drugi čine i nastoje postići. Najlakše je naći mane, svatka budala to može, no samo genijalci znaju prepoznati dobro i u naoko lošem, jer oni znaju da u svemu i svakomu na svijetu vlada zakon polariteta tako da sve ima pozitivan i negativan naboj. Sve je stvar kuta gledanja. Ako promijeniš perspektivu ili umjesto crnih naočala staviš ružičaste, svijet će izgledati puno druželjubiviji čim si i sam(a) druželjubiviji/a. Nitko nije savršen, svi traže načina da se nekako probiju u životu - budi im podrška umjesto da im zabijaš noževe u leđa - vjeruj, vratit će ti se. Kad bismo se svi držali one "Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe", naš svijet bio bi raj na zemlji - ne bi bilo ratova, varanja, omalovažavanja... Počni od sebe i vidi kako se svijet preobražava nakon što si se sam(a) preobrazi/la.

• Teslu su ismijavali i kritizirali, no ipak svi koristimo njegovu izmjeničnu struju. Istu sudbinu su imali gotovo svi izumitelji, svi umjetnici i ljudi ispred svog vremena.

  Provjeri imaš li kredibilitet, jesi li kompetentan/na davati "konstruktivne" kritike - sigurno imaš iskustva s time da su ti često nepozvano davali kritike oni koji znaju manje ili gotovo ništa o tome za što te kritiziraju, zar ne? Pogotovo kad se radi o poslu. Mnogi se vole miješati u tuđa posla i soliti pamet, iako o stvari znaju nedovoljno, iako nisu "hodali u tvojim cipelama" da bi mogli shvatiti tvoje postupke. Zato nemoj činiti istu grešku. Ako se i ne slažeš s nečim, nemoj kritizirati ni ogovarati u situacijama kad nemaš isto ili veće znanje i iskustva od onog koje ima onaj koga želiš kritizirati ili ogovarati. Ako ćemo iskreno, svi volimo kritizirati i ono o čemu nemamo pojma, barem ne toliko koliko ima onaj kojeg kritiziramo. Gotovo svi se osjećaju pozvani kritizirati vladu, političare i šefove, iako ne znaju sve što i oni znaju, iako ne znaju pod kojim sve stresom i okolnostima oni moraju donositi važne odluke i time od drugih zahtijevati određene standarde, što često podrazumijeva strogoću i ostalo "šefovsko" ponašanje. Nemamo blage veze kako je to sjediti na njihovim stolicama. Znamo samo za bankete i velike plaće, a zatvaramo oči za sve poteškoće i otežavajuće okolnosti.
  Ne trebaš primati kritike od onih koji ti nisu ravni, koji za to nisu kompetentni, pa tako ni ti ne trebaš davati kritike svima kojima bi želio/željela. Ima mnogo stvari koje ne poznajemo dovoljno da bismo o njima mogli suditi, stoga umjesto kritiziranja treba pronaći neki drugi način da se kod drugoga pobudi interes za promjenu.
  Obično kritiziraju oni koji ništa ne poduzimaju u vezi onoga što kritiziraju, stoga promisli spadaš li među takve i neka ti ovaj uvid pomogne da se okaniš kritiziranja i primiš poduzimanja.

• "Nemoj se žaliti što ružin grm ima trnje, nego se raduj što trnov grm ima ruže."

  Promijeni perspektivu - umjesto da većinom uočavaš samo nečije mane, probaj uočiti i njihove vrline. Prisjeti se svih ljudi i skupina prema kojima si često kritičan/na, zatim probaj uvidjeti što je pravi uzrok te je li ga moguće ukloniti promjenom tvoga stava. Ako odlučiš promijeniti neki svoj stav, bi li time nestala tvoja kritičnost? Pokušaj osim mana prisjetiti se i vrlina koje objekt tvojegga kritiziranja ima. Ako je popis vrlina podjednak ili veći od popisa mana, čestitamo, uspio/uspjela si u ovom umijeću! Pravo je umijeće uočiti prednosti u nedostatcima, povoljno u nepovoljnostima, sreću u nesreći - znati da je svako zlo za neko dobro.

• Prestani pronalaziti mane tamo gdje ih nema - kad nam se netko ne sviđa pronalazimo mu mane i tamo gdje ih i nema. Osvijesti ovu čestu pojavu i ne daj se podilaziti joj.

• Okruži se ljudima koji nisu skloni kritiziranju, kukanju, prigovaranju, ogovaranju... - ljudi koji se često žale, kritiziraju i ogovaraju zarazit će te i navesti da im se pridružiš u tome, baš kao drogeraši. S druge strane oni koji to ne čine, nego umjesto toga raspravljaju o zanimljivijim temama, i tebe će uvući u njih, pa nećeš imati potrebe ni vremena žaliti se.

• Ne podržavaj druge u kritiziranju - promijeni temu čim primijetiš da netko počne kritizirati ili kukati. Još bolje, opomeni ih da takav stav ne donosi ništa dobro, samo loše. Pouči ih o tome kako kritiziranje ima iste posljedice kao i drogiranje te da svojim kritiziranjem u stvari dilaju drogu - svi se taj čas osjećaju bolje (high) jer su druge (objekte kritiziranja) prikazali lošijima od sebe, no na kraju ostaje gorak okus, negativna vibra koja privlači druge negativnosti u život. Zato reci da je bolje da se bavite pametnijim poslom i pričate o nečem lijepom, dobrom i korisnom.

• Stoj iza svojih komentara na internetu - sfere javne rasprave su se proširile na online forume, blogove, društvene servise kao što su Facebook, Twitter i slično, pa mnogi koriste ove platforme za kritiziranje, no uglavnom ne pod svojim pravim imenom. Samaćinjenca što većina koristi neko izmišljeno korisničko, a ne vlastito ime, govori da ne stoje iza onog što pišu, da pišu što god požele, uključujući i gluposti kao što su kritiziranje, vrijeđanje i slično. Ako već želiš "konstruktivno" komentirati, onda to čini pod svojim imenom. Tako sebi i drugima potvrđuješ da stojiš iza onog što pišeš, a ujedno će te to spriječiti da kritiziraš i pišeš ostale nebuloze.
  Sloboda govora i pravo na mišljenje vrlo su delikatna pitanja podložna vlastitim interpretacijama svakog pojedinca. Ako si uzimaš ovu slobodu i pravo, onda budi barem toliko pošten(a) da to i potpišeš svojim imenom. Ako si mišljenja da nitko ne smije uskratiti tvoju slobodu govora, znaj da je nečiji ugled, bilo da se radi o poslovnoj ili fizičkoj osobi, također , u kontekstu društvenih normi, nepovrediva stavka. Ako ne želiš da se vrijeđaju tvoja prava, ne vrijeđaj ni ti tuđa. Radi se o očuvanju dostojanstva za jednu i drugu stranu. Ne moramo se svi slagati, ali se ne moramo ni vrijeđati.

• Prestani neverbalno kritizirati - iako uspijemo prestati kritizirati i žaliti se naglas, moguće je da nesvjesno dajemo neverbalnu kritiku svojim pogledima, gestama i ostalim ponašanjem. Stoga treba to osvijestiti i primijeniti svoju nekritičnost i na djela, a ne samo na riječi.

• Budi sada i ovdje - kritiziranje se najčešće odnosi na događaje iz prošlosti. Zaboravi prošla loša iskustva i stare stavove, i ne odgađaj suosjećanje i praštanje za neka druga, bolja vremena. Kad prebaciš svoj fokus na sadašnjost, prošlost gubi na važnosti, a time i svi prošli nemili događaji. Sve što se odvija sad i ovdje ima prioritet, i čovjek nije ono što je bio nego ono što jest.

• Zakopaj ratnu sjekiru - ne moraš "pušiti lulu mira" s onima koje bi najradije kritizirao/la, ali za svoje dobro "zakopaj ratnu sjekiru". U praksi to znači da se ne moraš s njima družiti, ili se barem nemoj njima opterećivati. Živi i pusti druge da žive. To je stvar odluke - odluči i otpusti svaku negativni emociju - možeš si to zamisliti kao nešto što zakopaš ili nešto što kao balon pustiš da odleti.

• Transformiraj svoje slabosti u vrline, kao što alkemičar pretvara metal u zlato, kao kipar kamen u skulpturu, kao umjetnik pretvori nešto obično u remek-djelo. Naklonost kritiziranju ne može opstati ako je ne hranimo raznim otrovima - ljubomorom, ljutnjom, uskogrudnošću, predrasudama, sebičnošću i sličnim otrovima. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu - uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije i ostalih vještina.
  Ili, dozvoli da se transformacija dogodi sama od sebe - uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a) i pustiti da te prođe. To je jedna od najvećih spoznaja - pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i oseka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga... Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti. Pokušaj to. Kada te obuzme potreba za kritiziranjem i sličnim, ne čini ništa, samo sjedi i promatraj. Ne budi protiv toga, ne budi za to. Ne surađuj s time, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv(a), samo gledaj što se događa, dopusti da se to podiže, ali ništa ne poduzimaj. Čekaj da te prođe. Proći će, jer sve je prolazno. Ne poistovjećuj se s tom potrebom ili navikom. Ti nisi kritičar(ka), ti samo trenutno imaš stav koji je kritički. Ti nisi tvoji stavovi, ti si nešto puno više, ti si duša od čovjeka. Ne daj se, ne čini što ovaj demon od tebe želi. Umjesto toga strpljivo pričekaj da te prođe. Ni jedan stav, ni jedna emocija ne mogu zauvijek trajati. No traju duže ako ih 'hranimo'. Stoga svaku negativnu emociju i stav pusti da ode, ne daj im snage, nemoj im robovati, a svaku pozitivnu emociju i stav prigrli kako bi što duže ostali.

• Ne čini drugima ono što ne želiš da tebi čine - Ako ne želiš da te drugi kritiziraju, nemoj ni ti njih kritizirati. Sigurno i ti daješ povoda drugima da se na tebe žale i da te ogovaraju. Kako se osjećaš kad te netko ogovara ili kad ti prigovara? Što misliš o osobi koja to čini? Želiš li da i drugi to o tebi misle? Najbolji način da nas drugi ne ogovaraju, kritiziraju i prigovaraju nam je taj da ni mi ne ogovaramo, ni kritiziramo druge, niti da im prigovaramo. To nam garantira prirodni zakon uzroka i posljedica, po kojemu žanjemo ono što sijemo.

• Pronalazi stvari i ljude vrijedne tvoje hvale - ako znaš samo sve što ne valja, pozabavi se time da upoznaš ono što valja. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama... Na taj način ćeš također unijeti više zadovoljstva u život i manje nezadovoljstva, koje nas potiče na gorčinu i gunđanje.

• Recept protiv jadikovki: Pretjeruj u samosažaljevanju i jadikovanju neko vrijeme, sve dotle dok te više nitko ne shvaća ozbiljno i dok sebi ne postaneš smiješan/na. Onda se nasmij samom/samoj sebi i okreni novi list. Ako treba, počni pretjerivati u suprotnosti - u hvaljenju, zahvalnosti, optimističnim ispadima...

• Boravak u prirodi - priroda budi u nama pozitivne osjećaje i ublažava ili otklanja one negativne.

• Upotrijebi moć mašte i zamisli da svi i sve što kritiziraš postaju na neki način vrijedni tvoga poštovanja - zatvori oči i zamisli što bi se trebalo promijeniti kako bi tvoja kritičnost prerasla u zahvalnost, toleranciju, poštovanje, suosjećanje... Snagom imaginacije i snažnih osjećaja pridonijet ćeš ostvarenju.

• Smij se što više i češće - nemoguće se istovremeno smijati i žaliti. Što se više smiješ, to ćeš imati manje razloga i vremena za žalopojke i kritiziranje. Pročitaj Moć smijeha »

• Budi otvoreniji/a za razumijevanje, toleranciju, praštanje, suosjećanje, zahvalnost, preuzimanje odgovornosti, ljubav prema bližnjem svom...

• Budi slobodan/na - do kritiziranja i jadikovanja dolazi kad u sebi nosimo neka negativna sjećanja i/ili predodžbe. Čim ih se oslobodimo, pročistimo svoj svjesni i nesvjesni um, nemamo se čemu žaliti. Ma koliko su tvoje predodžbe ispravne, dokle god te potiču na kritiziranje i jadikovanje, štetne su. To je kao nož ili vatra - iako su u principu dobri i korisni, ako ih koristimo krivo, možemo se porezati ili opeći.
  Postoji više tehnika za oslobađanje od negativnih misli i osjećaja - EFT ( + video dolje), Ho’oponopono, hipnoza, afirmacije, vizualizacija, meditacija, art terapija ...

• Meditacija, kao i ostala hrana za dušu, pomaže u tome da dopustimo duši da vlada našim ponašanjem, a ne umu ili emocijama koji su često zatrovani. Duša je uvijek čista, samo joj često ne damo da se izrazi, jer polažemo više vrijednosti na intelekt ili na emocije ili na tijelo. Kroz meditaciju čistimo kanale i uspostavljamo vezu sa svojom dušom koja je odraz svega u svemiru. Kroz meditaciju će nam proraditi savjest, kroz koju nam Bog progovara. Opširnije »
  Možeš naučiti i prakticirati meditaciju besplatno u Svjetskom duhovnom univerzitetu

• Art terapija - umjesto da sve svoje akumulirane negativne stavove i emocije verbaliziraš i time zagađuješ svoju okolinu, izbaci ih iz svog sistema kroz neki umjetnički izričaj.

• Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa - nađi odgovarajuću amajliju ili melodiju kako bi ti poslužila kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmijeh kad te spopadne želja da nekog kritiziraš ili se žališ, prigovaraš ili ogovaraš. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god to poslušaš ili na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se da prestaneš s kritiziranjem, prigovaranjem, jadikovanjem, ogovaranjem i sličnim.
  

• "Ti si kao muha na ekranu - vidiš točkice ispred sebe, ali ne i cijelu sliku." - Dan Millman

  Prosvijetli se - kritiziraju i žale se oni koji ne shvaćaju osnovne prirodne principe, koji ne uviđaju da se uopće nemaju na što žaliti, jer je sve upravo tako kako treba biti. Nemamo se čemu žaliti jer nema ničeg lošeg u tome što nam se događa. Nema ni ničeg dobrog. To je zato jer u prirodi, u stvarnosti ne postoje dualnosti - one su samo plod čovjekova uma. Nešto nam se čini lošim samo zato jer mi to takvim interpretiramo. Netko drugi u istoj stvari, situaciji ili osobi vidi nešto dobro, nešto poučno, nešto inspirirativno, nešto što ih pokreće da nešto poduzmu. U osnovi ništa nije ni dobro ni loše, ni pravo ni krivo, jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i yang. Nož nas može porezati, ali i nešto za nas odrezati. Vatra nas može opeći, ali i ugrijati. Kaput nam je zimi prijatelj, a ljeti neprijatelj... Ako nešto doživljavaš samo kao loše, i time se na to žališ i kritiziraš, problem je u tvojoj percepciji, u kutu gledanja. Koliki su se samo uvjerili da je svako zlo za neko dobro! Mnogi su se u vrijeme gospodarske krize obogatili, znajući da sami odlučuju hoće li ih ona katapultirati ili u visine ili u nizine, jer kriza nije ništa drugo nego rotacija gubitnika i pobjednika (sav novac nije izgorio nego samo promijenio vlasnike). Mnoge je bolest nagnala da poduzmu neku promjenu na bolje u svom životu, da se zbliže s nekima, da shvate nešto... Za mnoge se pokazalo da je otkaz bilo nešto najbolje što im se moglo dogoditi, jer su time bili primorani da napokon pretvore svoj hobi u posao, da pronađu puno bolji posao ili da se posvete više obitelji. Mnogima je razvod omogućio da u zrelijim godinama pronađu drugu osobu koja im više odgovara od prethodne. Vidjeti sreću u nesreći je umijeće - zato pokaži koliko si umješan/na!
   

U ovom segmentu saznaj kako i kada reagirati umjesto kritiziranja.

Što
umjesto kritiziranja:

• Pomaganje, poučavanje, usmjeravanje, ispravljanje - Primjeri: "Ne znam jesam li u pravu, no mislim da je moguće to i to postići bolje ako umjesto da... napraviš to tako i tako. Što kažeš na to?"; "Ako nemaš ništa protiv, dala bih ti savjet da..."; "Možda bi te zanimalo, iz iskustva znam da ako kažemo/učinimo to tako i tako, možemo više postići."

• Kad upireš prstom u nekoga, druga tri prsta upiru u tebe.

  Konstruktivna primjedba ili komentar s naglaskom na rješenje, putem vlastitih primjera. Primjer: "Ne bih htjela da me krivo shvatiš, nije to kritika, no primijetila sam da u zadnje vrijeme izbjegavaš prisustvovati sastancima/nastavi. Ja sam prije isto to činila, a onda kad je trebalo ... nisam bila zbog toga dovoljno spremna. Ako iz nekog razloga ne možeš prisustvovati, možda bi bilo bolje da..."

• Duhovita opaska koja nikoga ne vrijeđa, anegdota ili pripovijetka koja u sebi nosi pouku.
  Bio jedan tip koji se svaki dan žalio na svoj gablec koji je donosio od kuće zato što je uvijek bio isti. "Ah ne, opet sendvič sa šunkom". Naposljetku mu je jedan od kolega sugerirao da zamoli ženu da mu spakira nešto drugo.
  Na to će ovaj: "Nisam oženjen. Sam si spremam gablec."

• Pitanje - nešto u stilu: "Smijem te nešto pitati? Nije mi jasno kako si mislio da ovime postigneš ... Jesam li krivo razumjela ili to nisi do kraja/potpuno/kako treba to obavio?"; "Zašto si to učinio?"; "Misliš li da je to ispravno/dobro?" "Što misliš, ne bi li bilo bolje da ubuduće/drugi put...?"

• Opomena ili upozorenje - "Ako budeš i dalje to/tako radila, moglo bi ti se dogoditi da ..."

• Blagoslov - blagoslovi osobu koja čini nešto loše, kako bi pozitivna energija koju joj šalješ utjecala na transformaciju. Ne moraš to činiti naglas, dovoljno je i u mislima poslati joj dobre vibracije. "Neka si blagoslovljen(a), neka ti (božansko) svjetlo prosvijetli dušu, neka ti duh sveti da..." Možeš to učiniti i u obliku molitve ako ti to više odgovara - "Bože, prosvijetli ga/ju, daj...".

• Potakni promjenu svojim primjerom - napravi nešto bolje i pitaj osobu što misli kako je bolje, onako kako je ona to učinila ili kako si ti to. Pokušaj umjesto kritiziranja utjecati na promjenu svojim oglednim primjerom. Bolje je to učiniti djelima nego riječima.

• Ponudi rješenje ili nešto bolje - obično oni koji druge kritiziraju i ogovaraju misle da bi oni mogli bolje ili da su bolji. Ako je to istina, prilikom konfrontacije, umjesto da stavljaš naglasak na osudu, stavi ga na rješenje - ponudi rješenje ili učini ti to bolje. Na taj način osoba se neće osjećati povrijeđenom, pa će tako biti otvorenija za ono na što mu namjeravaš ukazati.

• Šutnja ponekad govori više od riječi Opširnije »

Kako

• Komentiraj u privatnosti. Nemoj sramotiti ili ponižavati osobu koju komentiraš, pogotovo ne pred drugima.

• Kad komentiraš, uvjeri se da te ta osoba sluša i doživljava te da je emotivno i psihološki spremna primiti tvoju poruku. Pobrini se da ta osoba shvati što joj hoćeš objasniti.

• Komentiraj ponašanje, a ne osobu. Fokusiraj se na ono što je ta osoba napravila, a ne na ono što ona jest, njezine osobine. Nikada ne osuđuj osobu, nego samo njezino ponašanje - na taj način omogućavaš osobi da održi svoje dostojanstvo ukazujući na to da nije problem u njemu/njoj, nego samo u njegovom/njezinom ponašanju koje je lako promijeniti.

• Komentiraj dobro i loše istovremeno - uz ukazivanje na neke negativnosti, spomeni i dobre stvari ili osobine kako bi osoba bila svjesna da ne vidiš samo loše nego i ono dobro što čini. "Uvijek mi se sviđalo kod tebe to što si iskren zato me pogađa to što si mi ovaj put slagao..."

• Nemoj komentirati osobu kad je ljuta ili kada si ti ljut(a). Pričekaj da se oboje smirite.

• Komentiraj kad je neprihvatljivo ponašanje još "svježe", kako ne bi došlo do nesporazuma i zaboravljanja pojedinih važnih detalja.

• Nađi mjeru - nemoj previše komentirati, umjerenost je bolja opcija. Budi iskren(a) prema samom/j sebi oko smisla i potrebe kritiziranja/komentiranja. Ako je tvoj cilj nekog kazniti ili poniziti, ta će to osoba shvatiti i početi se braniti, a možda te i zamrziti zbog toga. To će dovesti ne samo do loših odnosa, nego i do zastoja u pomaku oko kritične teme. Ako baš trebaš nešto reći, ne pretjeruj.

• Kada daješ svoju primjedbu, izbjegavaj pokazivanje superiornosti. Inače će se osoba osjećati poniženom, lošijom, i neće prihvatiti tvoju kritiku.

• Uvijek pokušaj pokazati svoju nadu u promjenu na bolje. Ako moramo nekome ukazati na njegove negativnosti, onda je to najbolje učiniti tako da mu/joj damo priliku da to popravi.

• Kad kritiziraš, pokaži razumijevanje i suosjećanje za situaciju te osobe. Ovo će ti pomoći da pridobiješ njegovo/njezino povjerenje i poštovanje. Usto, pokaži toleranciju i praštanje.

• Upotrijebi moć mašte u pronalaženju načina kako suočiti osobu s njezinim manama/slabostima, a da to ne shvati kao kritiku.

• Čini to u rukavicama - posluži se blagim riječima i gestama

Kada

• Krađa - za nekog znaš da krade ili je tebi nešto ukrao, pa kako se postaviti. Prvo pitaj zašto je to učinio. Za krađu nema izgovora, ali ima olakšavajućih okolnosti. Ne kradu svi iz pakosti ili sebičnosti. Neki kradu jer su bolesni, neki zato što su uvjereni da nemaju izbora, neki zato što misle da im to pripada ili da to neće nikome nedostajati. Mnogi kradu na poslu, pa makar samo i vrijeme (obavljajući privatne stvari u vrijeme posla). Nema osobe kojane obavlja privatne razgovore na račun firme. Mnogi si uzimaju za pravo da bez pitanja odnesu iz firme neke predmete koji im ne pripadaju, misleći da firma ima dovoljno ili previše. I onda ti isti kritiziraju političare kako potkradaju našu državu. Svi to činimo na ovaj ili onaj način, neki manje, neki više, no svejedno, krađa je dio kulture i previše se tolerira tako da nije čudo da si mnogi daju toliko maha da potpadnu pod našu lupu. Iako ih imamo pravo kritizirati i kazniti, bolje je postići to da uvide svoju grešku kako bi ne samo vratili ukradeno, nego i ne pali više nikad u napast da to ponove. U tome pomaže objašnjenje prirodnog zakona uzroka i posljedica (uzročnosti), kauzaliteta, karme, po kojem svi žanjemo što sijemo, pa ako drugima krademo, kad tad će i nama nešto biti ukradeno.

• Laganje - uhvatio/la si nekoga u laži i što sad. Kritiziranjem nećemo osobu potaknuti ni da prizna, ni da se ispriča, a kamoli da to više ne ponovi, već ćemo je samo potaknuti da nerazumno brani svoju stranu ili da vrati loptu tako da nas optužuje. Procijeni situaciju - je li pametno suočiti osobu direktno ili je to bolje učiniti indirektno, preko neke priče o sličnoj situaciji s poukom. Indirektnim putem dajemo priliku osobi da zadrži svoje dostojanstvo, ali da svejedno uvidi da se ne isplati lagati. Ako ti priznanje i isprika nisu bitni, onda je tako najbolje to riješiti. No ako se osobi želiš suprotstaviti, onda to treba učiniti prikladno - ukazati da znaš istinu bez dvojbe, zatim pokazati poniznost priznanjem da uviđaš zašto ti je bio/bila prisiljen(a) lagati ili je pitaj zašto ti je slagala. Potakni razgovor o povjerenju, odgovornosti i samopoštovanju. Naglasi koliko ti je to važno u vašem odnosu. Pitaj što ti osobno možeš učiniti da se to ne bi ponovilo. I na kraju pitaj što ona misli poduzeti da se to ne bi ponovilo.
  Kako postići da vaše dijete više ne laže »