Svi nešto ili nekoga mrze, jer živimo u društvu koje mržnju tolerira, pa čak i potpiruje. No, mržnja izjeda iznutra i razara čovjekov potencijal. Ovdje otkrivamo kako se riješiti korozivne sile mržnje radi ostvarenja vlastite sreće i uspjeha.

Kad govorimo o drugim ljudima
govorimo u stvari o sebi 

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)
  Anatomija mrznje
  Uzroci mržnje
  Zašto se osloboditi mržnje
  Kako se osloboditi mržnje
  Umjetnička ljekarna
  Moć osjećaja
  Kako prestati mrziti ovdje i sada
  Multimedija

Osvoji mega-popularnu e-knjigu "Melem za dušu" Jack Canfielda
ako pročitaš ovaj članak do kraja!!!

Anatomija mržnje	Akcija Čarobno drvo Ovaj članak je dio akcije u kojoj svaki mjesec zajedno svladavamo pojedine vještine i usvajamo korisne vrline. Opširnije »
Definicija: Mržnja je snažna emocija koja nagoni da se komu želi ili čini zlo, osjećaj krajnje odbojnosti prema komu ili čemu, bolesno stanje neprijateljstva. Blaži oblici su antipatija, prezir, odbojnost, gađenje i neki drugi. Oprečni su joj ljubav, praštanje, tolerancija... Mrzak je netko/nešto prema kojemu/čemu je usmjerena mržnja. Drugim riječima: odbojan, odvratan, oduran, gadljiv.

Što je mržnja znaju i vrapci na grani. Ovdje smo ne da otkrivamo toplu vodu, nego da pomognemo otkloniti mržnju iz tvog srca, kako bi se oslobođenjem od ove negativne emocije doslovno stvorili uvjeti za ostvarenje trajne sreće i zadovoljstva u tvom životu. Otklanjanje mržnje će sigurno imati pozitivan utjecaj na tvoje zdravlje, ali i na financije te na međuljudske i ljubavne odnose.
Zašto i kako - odgovaramo na ovoj stranici.

"Danas, kada problematiku mržnje i njezine posljedice srećemo na svakom koraku, od škole, obitelji, pa do šire društvene zajednice, kad je govor mržnje sve prisutniji i jači, očito je da vodi agresiji, nasilju, terorizmu, kojeg od mržnje dijeli samo jedan korak." - Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)

U svakodnevnom životu smo često svjedoci užasnih izljeva netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju, iskaza mržnje prema svima koji ne dijele naše stavove, razmišljanja, ukuse i naklonosti.

Kako mržnja ne samo da ne rađa ništa dobro, nego stvara uglavnom probleme, u interesu svakog onog koji mrzi bi trebalo biti da se riješi te napasti koja ga nesvjesno izjeda i ugrožava.

Iz psihologije znamo da kad govorimo o drugim ljudima u stvari govorimo o sebi. Prema tome, kad s mržnjom govorimo o drugima, to nešto kaže i o nama samima.
Oni malo sofisticiraniji sugovornici znaju iza našeg izražavanja mržnje otkriti unutarnju mrzovolju, koja nam ne služi na čast.
To što mi nekoga ili neke mrzimo, drugima ne znači da bi objekt naše mržnje trebao biti i njihov. Ono što neki mrze drugi vole i obrnuto. Shakespeare je po tom pitanju napisao: "Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek."
Dakle, nemamo ništa od toga što mrzimo druge i širimo svoju mržnju na druge. Naprotiv, mržnja itekako šteti našem zdravlju, ugledu i svemu ostalom.

Zaključak je da ako nekoga ili nešto mrziš, pod svaku cijenu trebaš prestati mrziti ili barem širiti mržnju na druge, za svoje dobro, jer o tome ovise tvoje zdravlje i blagostanje. Slijede dokazi i obrazloženja.

Ako si kao većina ljudi, sigurno postoje neke stvari koje mrziš, a vrlo vjerojatno i neke ljude ne možeš podnijeti do te mjere da ih mrziš. Sigurno imaš jake argumente za svoju mržnju i najvjerojatnije si u pravu što ih mrziš. Ali, što imaš od toga?
Prisjeti se nekoga koga mrziš. Budi iskren(a), kad sve zbrojiš i oduzmeš, čini li ti tvoja mržnja kakvo dobro, pomaže li ti postići tvoje životne ciljeve, pridonosi li ostvarenju tvoga uspjeha i sreće? Teško da bi odgovor mogao biti "da", a ako si kao neki od nas tvrdoglav(a), pomislit ćeš kakve to veze ima i s čim, pa što ako ti ne donosi sreću i uspjeh, jer isto tako ti ne donosi ni neuspjeh ni nesreću. E, tu smo da te uvjerimo u suprotno! Ne zato jer nam je stalo do onih koje mrziš, nego zato što nam je stalo do tebe - našeg čitatelja, člana naše zajednice.

Mržnja nije samo nešto što osjećamo. Ona je poremećaj/devijacija u umu, jer itekako remeti psihičko stanje. Jaku mržnju psihijatri smatraju patološkim fenomenom.
Zašto neki ljudi mrze neke ljude, a drugi te iste ljude vole ili ih barem ne mrze?

Uzroci mržnje

Svi koji mrze, kao uzrok svoje mržnje okrivljuju vanjske čimbenike, tj. objekt svoje mržnje. Međutim, te iste ljude drugi ne mrze, a mnogi ih čak i vole. Stoga nisu oni pravi uzrok. Pravi uzrok je neki unutarnji sukob u onome koji mrzi. Ako ćemo iskreno, nešto je u nama što nas navodi na mržnju - neki naš stav.
Jedan od uzroka je naša interpretacija koju stvaraju naše predrasude »
Zatim su tu strah, ego, zavist, ljubomora, netolerancija, diskriminacija te nedostatak ljubavi ili razboritosti. Često smo izmanipulirani modelima ispiranja mozga da mrzimo neku osobu ili skupinu. I tada je na nama da to prozremo da to prozremo, umjesto da preziremo.

Zašto ti neka skupina ljudi toliko smeta da ih mrziš, dok drugima ti isti nimalo ne smetaju?
Recimo da mrziš crnce, muslimane, homoseksualce ili, izaberi neku sebi mrsku grupu.
Mrziš li ih jer vidiš samo njihove slabosti, a ne i vrline? Je li stvarno moguće da nemaju vrline?
Misliš li da bi i oni tebe trebali onda mrziti, jer ni ti nisi savršen(a)?
Kaže se da ne smijemo suditi o knjizi po njenim koricama. Smijemo li suditi o čovjeku po njegovoj vanjštini ili pripadnosti? Jesu li za to što mrziš one koje ni ne poznaješ, one koji ti osobno nisu ništa skrivili, krivi oni sami ili ti? Na čemu se zasniva ova tvoja mržnja? Na nekom tvom stavu?
Dopušta li ti tvoj stav da vidiš i dobre strane onih koje mrziš ili ograničeno vidiš samo one loše?
Popiši uzroke svih svojih mržnji i vidi što je pravi uzrok te je li ga moguće ukloniti promjenom tvoga stava. Ako se odlučiš promijeniti neki svoj stav, bi li time nestala tvoja mržnja? Pokušaj osim mana popisati i vrline koje objekt tvoje mržnje ima. Svatko ima neke vrline, pa ako ih ne uviđaš, problem je u tvome kutu gledanja, u tvojoj otvorenosti da spoznaš i ono dobro u ljudima, ne samo ono loše, zar ne?
Ljudi će uvijek biti ovakvi i onakvi, često puta drugačiji od nas. Ta raznolikost je ono što čini svijet zanimljivijim. Život bi nam bio predosadan kad bismo svi bili isti i imali ista uvjerenja. Stoga ne bismo trebali mrziti one koji su drugačiji. S takvima se ne moramo slagati, niti se s njima moramo družiti, a svakako ih ne moramo mrziti. Ako nas ne ugrožavaju, ne moramo ih se bojati, a pogotovo ne mrziti ih.

Cijena koju plaćamo za mržnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i  budemo u potpunosti slobodni (i od mržnje). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Sigmund Freud definira mržnju kao svojstvo ega koja želi uništiti izvor svoje nesreće. Međutim, kad ego shvati da pravi izvor vlastite nesreće nije u vanjskom svijetu nego u unutarnjem, tada nema razloga za mržnju. Vanjski čimbenici mogu potaknuti samo nešto što već postoji, stoga oni nisu izvor nego samo okidač. Nešto u nama nije kako treba, pa nas zato neki ljudi ili neke stvari provociraju jer u nama bude nešto što ne možemo podnijeti. Ako mrzimo nekoga, pucamo u kurira (engl: shooting the messenger). Nije taj netko izvor naših problema. Po riečima Harry Emerson Fosdicka, "mrziti ljude je isto što i spaliti svoj dom da bismo se oslobodili od štakora".

Dubinski uzrok mržnje je ukorjenjen u psihi čovjeka koji mrzi, a ne u objektu mržnje. Onaj koji nalazi razloge za mržnju ne uspijeva pronaći razloge za ljubav. To je zato što je onima koji mrze lakše pronaći mane nego vrline. Kad bismo svi bili takvi i mrzili ove ili one, naš svijet bi bio...onakav kakav je sad.
Umijeće ljubavi je ipak nadmoćnije od umijeća mržnje. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva, sve se svodi na odluku. Prema tome, uzrok mržnje je u odluci.

Evo nekih velikana koji kažu da mrzimo prije svega zato što se bojimo:

  "S vremenom zamrzimo ono čega se plašimo." - William Shakespeare
  "U mržnji je strah." - Nietzsche
  "Mržnja je posljedica straha; prvo se nečega plašimo pa onda to mrzimo; dijete koje se boji buke izraste u čovjeka koji mrzi buku. - Cyril Connolly
 

Zašto je važno osloboditi se mržnje

Zarobljenici mržnje - bez obzira što misliš da imaš pravo na mržnju, dokle god mrziš, ti si zarobljenik, jer ti tvoja mržnja ne dozvoljava onu slobodu koju bi imao/la da ne mrziš.

Posljedice mržnje

Bez obzira na intenzitet, čim nosiš mržnju u sebi, ona ti svakako škodi - od toga da ti se psiho-fizička kondicija i imunitet time remete, do toga da te mnogi zbog tvoje netolerancije najvjerojatnije izbjegavaju ili iza leđa ogovaraju, pa time gubiš prilike (bilo romantične, financijske ili neke druge prirode) koje bi imao/la da si s druge strane na glasu kao osoba puna ljubavi umjesto puna mržnje. Osim toga, mrzovoljni ljudi su ružniji nego inače, za razliku od onih koji s ljubavi gledaju na svijet.
Mržnja stvara negativne vibracije u tvom organizmu koje manifestiraju razne poremećaje kojih najvjerojatnije nisi uopće svjestan/svjesna. Često nismo svjesni da je upravo vibracija i energija prouzrokovana mržnjom odgovorna za nedaće koje nam se u životu događaju. Zanima te zašto ti neke stvari u životu ne idu od ruke? Moguće je da je mrska vibra kojom zračiš magnet za mrska iskustva. Koliko smo samo puta ostali zapanjeni kad smo oboljeli od neke bolesti, ili kad smo postali umorni bez razloga, ili kad nismo mogli podnijeti uobičajeni stres? I svaki put se u čudu čudimo odakle sad to i zašto je baš nas to spopalo. Toliko toga ne razumijemo. Ne razumijemo neraskidivu vezu između svojih misli i emocija i svega onog što nam se događa u životu, od zdravlja do financija. Ne razumijemo jer je ta veza nevidljiva, ali svejedno izrazito snažna.

Ako pratiš popularno-znanstvena izdanja zadnjih godina, sasvim sigurno su te preplavile obavijesti kvantnih fizičara i njihovih "ambasadora" koji pružaju više nego dovoljno znanstvenih i konkretnih dokaza o ovoj vezi naših misli i emocija s našom stvarnosti. Upakirano ili ne, svi do jednoga tvrde da smo po zakonima prirode sami krivi ili zaslužni za ama baš svaku pojedinost u našem životu. Žanjemo samo ono što sijemo, na ovaj ili onaj način. Ono što je izvan nas, odraz je onoga što se skriva u nama. Prema tome, mržnja nije izdvojen slučaj. Nemoguće je da netko tko sije mržnju da žanje ljubav, isto kao što je nemoguće da netko tko sije korov žanje recimo jabuke.

Možemo i dalje kriviti Boga, šefove, vladu, ove ili one za naše nedaće te tako i dalje ostati u problemima, ili možemo uzeti sudbinu u svoje ruke tako da prigrlimo ova otkrića kvantnih fizičara i metafizičara i upotrijebimo ih za svoje dobro. U ovom slučaju, kad se radi o mržnji, to znači odbaciti svaku mržnju i oboružati se pozitivnim emocijama i mislima. Kako to postići, otkrivamo u nastavku.

Što se tiče posljedica na zdravlje, od naprednih liječnika i znanstvenika sve više čujemo da je mržnja, kao i ostali psihički poremećaji, uzrok mnogih bolesti, uključujući i rak. Najnovija istraživanja pokazuju da nakupljene negativne emocije u tijelu remete protok energije, kisika, krvi i ostalih tjelesnih tekućina, pa se time stvaraju nakupine u obliku tumora i sličnih bolesti.

Istraživanja japanskog znanstvenog tima, predvođena doktorom Masarom Emotom dokazala su da svojim mislima i emocijama utječemo na strukturu molekula u tijelu. Oni su fotografirali molekule vode na koju se djelovalo bilo pozitivnim ili negativnim mislima. Otkrili su da tekućina na koju su se slale dobre vibracije ima molekule pravilnih oblika, dok se tekućina impregnirana ružnim mislima i riječima sastoji od deformiranih molekula. Više od 80% našeg tijela tvori tekućina, pa svojom mržnjom deformiramo kako tuđe, tako i svoje tjelesne stanice. Pogledaj isječak iz filma "What the bleep do we know" koji to pokazuje (engleski):
Prvo pritisni ispod na 'Select Language', pa na 'Croatian', kako bi se vidjeli titlovi. Ako pritisneš poslije, neće se vidjeti, jedino nakon što osvježiš preglednik.

Mržnja u nama izaziva mnoge druge negativne misli i emocije. Čovjek koji mrzi ne može čisto misliti, pa ni donositi uvijek potpuno razumne odluke. Ovisno o predmetu mržnje, mržnja može postati i životni stil koji sa sobom nosi mnoge druge negativnosti kao što su nepovjerenje, srditost/ljutnja, tjeskoba, netolerancija, nepristojnost, agresivnost, zavist, ljubomora, sebičnost, škrtost, diskriminacija, nepravednost, nepoštenje, osvetoljubivost, prijetnja, okrivljavanje, kritičnost, prigovaranje, neiskrenost, varanje, laganje, korupcija i slično.

Mržnja nas potiče na nečasna djela. Kad nekoga mrzimo, često smo prema toj osobi netolerantni, kritični, nepristojni, nepravedni, neiskreni i da ne nabrajamo. Sve su to negativne osobine koje utječu na nečasno djelovanje. Prema tome, mržnja ne može biti ničim opravdana, pa čak i ako je neka osoba zaslužila da je mrzimo. Ne moramo se spuštati na nivo te osobe. Razvijanjem negativnih misli i emocija u sebi ne pokazujemo da smo bolji od onih koje mrzimo.

Posljedica mržnje su i razna kriminalna djela. Mnogi koji sjede iza rešetaka su žrtve demona mržnje. Mržnja je ta koja sili čovjeka na agresiju, ubojstvo, osvetu, uznemiravanje i sl.   Video prilozi »

Kako se osloboditi mržnje

Kako se osloboditi mržnje prema:   nekom tko nas je povrijedio   homoseksualcima   pripadnicima druge rase   pripadnicima druge vjere   hendikepiranima   svemu ostalom

Za otklanjanje mržnje, tj. za kroćenje ovog demona možemo se okoristiti raznim oruđem kao što su: razumijevanje, tolerancija, izdržljivost, dostojanstvo, čast, nevezanost, odvojenost, odmjerenost, odmak, samokontrola, samodisciplina, pristojnost, praštanje, milosrđe, humanost, sažaljenje, suosjećanje, i kao najidealniji protuotrov, ljubav.

Jasno, s ljubavlju se odnositi prema objektu mržnje mogu samo sveci i oni napredniji na duhovnom putu. No i sveci su bili ljudi i svoju su svetost zaslužili samodisciplinom i ostalim vrlinama. Tako i svatko od nas može postići ovaj ideal ako želi. Jednom kad se to poželi i odluči, bez po muke se može i ostvariti. Najteže je odlučiti.

Evo nekoliko vrlina pomoću kojih možemo svladati svoju mržnju:

Razumijevanje

Razumijevanje da mržnjom činimo više štete sebi nego objektu svoje mržnje,
jer kao što smo u prethodnom segmentu napisali, štetimo svome zdravlju, ali i međuljudskim odnosima, a time propuštamo i prilike financijske prirode.

Razumijevanje zašto su neki ljudi naklonjeniji mržnji
Za mržnju su najodgovorniji nerazumijevanje, strah i nedostatak ljubavi u životu.
Oni koji u svom životu nisu dovoljno voljeni, niti sami dovoljno vole, naklonjeniji su osjećajima mržnje. Oni će uvijek pronaći nešto za mrziti, kako bi mogli osjećati mržnju, jer ne mogu osjećati ljubav. Mnogima je lakše mrziti nego voljeti. Prava ljubav i mržnja se ne mogu istovremeno osjećati. Tako, ako nas drugi vole, imat ćemo manje povoda za usmjeravanje mržnje prema drugima ili drugome. Najviše mrze oni koji u roditeljskom domu nisu dobivali dovoljno ljubavi. Takvi mrze i one koji im nisu ništa skrivili, kao što su crnci, homoseksualci, muslimani itd. Manjak ljubavi, a time višak mržnje moraju prema nekome usmjeriti, a često su žrtve njihove mržnje potpuno nevine skupine ili osobe.
Tako je isto i s nerazumijevanjem i strahom. Što čovjek ima više razumijevanja, to ima manje mržnje. Kao na vagi. Što nam se netko/nešto više gadi, to znači da imamo manje razumjevanja za njega/to, a više mržnje. Isto tako, što smo više nesustrašivi, jači ili smjeliji, manje mrzimo. Kad se osjećamo ugroženima od nekoga, onda ih mrzimo. A kad smo toliko snažni duhom da nas nitko ne može povrijediti ni ugroziti, tada nemamo potrebe nikoga mrziti. Mrze samo oni koji još nisu dovoljno snažni duhom. Jači duh, slabija mržnja. Kao na vagi.
Osim toga, svi autsajderi koji su prisiljeni prilagoditi se regulama društva koje preziru i kojem po svom osjećaju ne pripadaju, imat će više prilike otkrivati razloge za mržnju nego za ljubav.
Kad razumijemo zašto ljudi mrze, pa i mi sami, onda ćemo manje padati u napast da to i dalje činimo. Kad razumijemo da nije toliko problem u drugima koliko u nama, u našem stavu, tada bismo se trebali osjećati posramljenima što to činimo i stoga to izbjegavati.

Tolerancija

O tome koliki je nekome prag tolerancije ovisi koliko će mržnja imati zamaha u životu te osobe. Što imamo više tolerancije, to imamo manje mržnje. Naravno, ne treba tolerirati zlo, ali ga ne treba ni mrziti, jer postoje puno bolji, sofisticiraniji i učinkovitiji načini za hvatanje ukoštac s tuđom zlobom i slabostima. S druge strane, neke stvari se trebaju tolerirati. Najvažnije je tolerirati različitosti, jer mržnja je najčešće uzrokovana upravo različitostima. Mrzimo one koji nisu kao mi, za koje smatramo da su po nečemu različiti od nas, nečemu što ne možemo nikako prihvatiti, nikako tolerirati. Međutim, ako podignemo prag svoje tolerancije, stvari se mijenjaju. Da bismo uvažili tuđe poglede na svijet i ponašanja, potrebno nam je razumijevanje odakle oni proizlaze te otvorenost da naši pogledi na svijet ne moraju biti bolji samim time što su naši. Kad dozvolimo drugima da imaju drugačije mišljenje i stavove, dajemo priliku drugoj strani da i oni nama dozvole da i mi imamo drugo mišljenje i stavove. Često nema smisla nadmetati se tko je u pravu i čija su uvjerenja bolja, pa je bolje pronaći načina da se pomirimo se sa svijetom - živjeti i pustiti druge da žive (po svom). Ne zamarati se time što drugi misle i rade, pogotovo ako nas ne vrijeđaju i ne ugrožavaju.

Tolerancija ne znači prihvaćanje i slaganje s onim što neka mrska osoba zastupa, nego prihvaćanje i slaganje s osobom. Osoba je više od zbroja njezinih osobina. Ako ti se ne sviđa neka njezina osobina, to ne znači da ti se također ne mogu sviđati sve druge njezine osobine. U svakoj osobi postoji više osobina. Pokušaj nikada ne osuđivati osobu, nego samo neku njezinu osobinu (ako baš moraš). Svi smo mi ljudi, sa svojim slabostima i snagama, manama i vrlinama. U nečemu se slažemo, u nečemu ne, ali na kraju krajeva svi smo mi ljudi i svi pokušavamo živjeti najbolje što znamo.
 

Mržnja prema nekom tko nas je povrijedio

Ona je uvijek rezultat dubokog poniženja, ozljede ili bolne situacije, kojoj je čovjek bio izložen. Razumljivo, netko nam je učinio neko zlo, pa ga zato mrzimo. No razumljivo nije uvijek pametno. Što misliš tko ima više štete od tvoje mržnje, ti ili onaj koji ti je naudio? Kako spavaš noću? Osjećaš li mučninu pri pomisli na tu osobu? Provodiš li sate u negativnim mislima umjesto da ih provodiš u uživanju?
Budimo iskreni, svojom mržnjom sam(a) sebi štetiš i time činiš uslugu onima koji ti i dalje žele nauditi.

Kako se onda ponijeti prema svim negativcima u našem životu?
Kao prvo hrabro se pogledati u ogledalo i priznati si svoj dio krivice - preuzeti odgovornost. Nije lako, ali je izvedivo i potrebno za vlastiti mir i oslobođenje. Najčešće nam drugi ne čine zlo ako ih barem nekako nismo na to naveli, isprovocirali. To može i ne mora biti. Nekad smo na sebe privukli loše ljude ili situacije time što smo mi sami bili loši prema nekim drugim ljudima i u nekim drugim situacijama. Po principu kauzalnosti, po kojem žanjemo ono što smo posijali, sve ono što nam se u životu odvija smo na ovaj ili onaj način na sebe privukli. Često je dovoljno činiti zlo samo u mislima, a da ne sprovodimo zla djela, da nam zlokobne misli privuku zlokobne ljude ili događaje.

Nema te voljene osobe koja nam s vremenom neće kad-tad nešto skriviti. To je prirodan proces izmjene polariteta. Najlakše je nekome tko nam je nešto skrivio zamjeriti, mrziti ga/je, osvetiti se i kazniti ga/ju. No, tko što ima od toga? Nitko ništa. Mi smo puni gorčine, bijesa, nemira, zdravstvenih tegoba itd., a druga osoba time nije ništa naučila osim možda toga da je loše to što je učinila (što je vrlo vjerojatno već i znala). Ako umjesto toga pokažemo toj osobi da nismo kao ona, nego da smo puno bolji jer imamo u sebi dovoljno ljubavi, suosjećaja, praštanja, mira i svega ostalog, onda je to poticaj da ta osoba uvidi svoju grešku, da nas zamoli za oprost i da to više nikad ne učini. Sve to ne bismo postigli da smo postupili na degradirajući način mržnjom, osvećivanjem i kažnjavanjem. Osim toga, kroz ljubav pomažete drugoj osobi da bude bolja osoba umjesto da i dalje pati. 

Osim toga, ako pogledamo na naše tzv. neprijatelje iz druge perspektive i pokušamo razumjeti zašto su takvi kakvi jesu ili zašto su nam naudili, moguće je upotrijebiti svoje vrline kao što su razumijevanje, tolerancija, izdržljivost, samokontrola, pristojnost, praštanje, milosrđe, sažaljenje, suosjećanje i na taj način pobijediti mržnju. To ne znači da trebamo tim osobama dozvoliti da nas i dalje ugrožavaju. Ako usprkos našem praštanju i ostalim divnim oruđima nismo uspjeli preokrenuti osobu na dobro, onda je umjesto mržnje i srdžbe puno bolje napraviti odmak od te osobe i osjetiti sažaljenje i suosjećanje prema njoj, jer nije dovoljno jaka da se odupre svojim demonima. Nažalost, nisu svi dovoljno jaki suprotstaviti se svojim slabostima, pa ako nismo sami dovoljno duhovno jaki da onima koji su nam naudili pružimo potporu u tome da svladaju svoje demone (mane), onda ih barem ne trebamo mrziti, nego im suosjećajno poželjeti da jednog dana dobiju bitku sa svojim demonima.

Moliti se za grešnike
"Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine."
Dobro znamo da u svijetu nije običaj da se čovjek moli za onoga tko ga pribija na križ. No, ako uviđamo da živimo u svijetu poremećenih vrijednosti, ovakvo naše shvaćanje svijeta možemo preokrenuti - molitvom.
"Naš je neprijatelj često naš spasitelj, i tko nas progoni, spašava nas. Često krvnici postaju naši saveznici, a oni koji nas na križ pribijaju, naši dobročinitelji - jer nam otkrivaju što je u nama sebično, nisko, oholo i neplemenito. Zato ih ne smijemo mrziti. Bila bi slabost kad bismo im na mržnju mržnjom uzvraćali... Ako imate neprijatelja, ako vas mrze, ako vas pogrđuju i progone i svakojako zlo o vama govore, a vi biste željeli dokrajčiti tu mržnju, htjeli biste da se mržnja raspline iz njihovih stisnutih šaka i protjerati je s lica zemlje, onda ne preostaje nikakva druga mogućnost nego - ljubiti ih!" - Laudetur

Jedna od najboljih metoda za koju znamo, koja omogućava rješenje bilo kakva konflikta, bolesti ili financijskoga problema je Havajska metoda zvana ho 'oponopono ».

  Zašto je važno voljeti i one koji su nam nešto skrivili »
  Kako voljeti one koji su nam skrivili »
  Istinita priča kako nam ne treba mržnja, jer imamo pomoć odozgora - "Mržnja na prvi pogled" »
 

Mržnja prema homoseksualcima

Otkud to? Zašto mrziti one koje ni ne poznajemo, one koji nam nisu nikad naudili? Zašto mrzimo nekoga tko voli? Za mržnju homoseksualaca je najčešći izgovor: zato što je neprirodno voljeti osobu istog spola. Neprirodno je i ići na plastičnu operaciju, stoga trebamo li mrziti i sve one koji to ipak čine? Neprirodno je i biti mentalno retardiran i hendikepiran, trebamo li zato mrziti sve one koji su ostali bez noge ili ruke ili vida? Ako ćemo iskreno, nije prirodno ni biti bolestan, trebamo li onda mrziti sve bolesne i sebe kad smo bolesni? Ni mnoge plavuše nisu prirodne, trebamo li i njih mrziti? Je li šminkanje prirodno?
Banalnost ove mržnje potvrđuje činjenica da je vrlo često ova vrsta usmjerena samo prema muškarcima koji su homoseksualci, ali ne i ženama. Godi im gledanje žena koje se međusobno ljube. Kakve veze ime radi li se o ženama ili muškarcima koji se vole?
Iz svega ovoga, kad se bolje razmisli, mržnja nema veze s izgovorom da je homoseksualnost neprirodna, već je korijen mržnje negdje u osobi koja mrzi, a ne u objektu mržnje.

Homoseksualci nisu nikad nikome naudili time što vole osobe istoga spola. U svakom slučaju bolje da vole nego da mrze. Zar nisu gori oni koji mrze od onih koji vole (bez obzira koga vole)? Oni koji mrze pokazuju nedostatak mnogih vrlina kao što su razumijevanje, tolerancija, dostojanstvo, čast, milosrđe, suosjećanje i slično. A što to nedostaje svim homoseksualcima? Naravno, nitko nije savršen, pa sigurno nisu ni homoseksualci. I oni imaju svoje mane, ali i vrline. Oni imaju barem sve ove gore navedene osobine, kojima se mrzovoljci ne mogu pohvaliti. Baš zbog toga što su konstantno žrtve mrzovoljnih ljudi, htjeli ili ne htjeli, izgradili su toleranciju, razumijevanje i suosjećanje ne samo za manjine nego općenito.

Michelangelo je bio homoseksualac

Ako mrziš one koji vole osobe istog spola, znači li to da mrziš i njihova velebna djela? Famozno stvaralaštvo i postignuća homoseksualaca i biseksualaca su plod njihove osobnosti. Kako možeš voljeti njihova djela, a mrziti njihovu osobnost koja je stvorila ta djela? Nebrojena remek-djela umjetnosti kojima se vjerojatno diviš su plod neograničene mašte onih koji se ne ograničavaju ni poslovno pa ni privatno. Mnoge prekrasne haljine, umjetnine, glazba, filmovi, romani, poezija i slično su neobični i posebni upravo zato jer su ih stvorili neobični i posebni ljudi. Poštujmo njihovu neobičnost, posebnost i različitost kako bismo i dalje mogli uživati u njihovim fantastičnim djelima.

Zašto nekome smeta to što se neki vole?
Jer nije načisto s ljubavi. Oni koji se osjećaju ugroženima jer se netko voli trebali bi preispitati odakle im taj osjećaj ugroženosti. Psiholozi ukazuju na urođeni strah kao prauzrok ove mržnje.

Mržnja prema pripadnicima druge rase

Uzmimo mržnju prema crncima. Otkud to? Zašto mrziti one koje ni ne poznajemo, one koji nam nisu nikad naudili? Je li netko tko ima određenu boju kože manje vrijedan od onog koji ima drugačiju boju kose ili očiju? Zašto onda po toj logici ne mrziti i sve one koji imaju crnu kosu ili crne oči?
Kakve veze ima boja kože s vrijednošću neke osobe? Dokazuje se vrijednost neke osobe po boji njegove kože ili po karakteru i postignućima? Je li Hitler bolji od Nelsona Mandele?
Ako je crna ili tamna koža nešto grozno zašto ti isti koji mrze crnce svako ljeto žele pocrniti ili idu u solarij? Zašto ne mrze sve one koji po ljeti pocrne?

Kaže se da ne smijemo suditi o knjizi po njenim koricama. Smijemo li suditi o čovjeku po njegovoj vanjštini? Određuje li boja kože, kose ili očiju čovjeka? Govori li stvarno o njegovim vrlinama?

Osjećaje mržnje ne bude određene osobe nego naše slabosti prema određenim osobama. Ako mrzimo osobe crne boje kože, nedostaju nam vrline razumijevanje, tolerancija, izdržljivost, dostojanstvo, čast, nevezanost, odvojenost, odmjerenost, odmak, samokontrola, samo-disciplina, pristojnost, praštanje, milosrđe, sažaljenje, suosjećanje.

Ako se želimo riješiti ove mržnje, dovoljno je odlučiti. Tome pripomaže usvajanje gore navedenih vrlina.
 

Mržnja prema pripadnicima druge vjere

Svaka vjera/religija ima svoje dobre i loše strane, baš kao i svaki čovjek. Ako mrzimo one koji pripadaju drugoj vjeri, to znači da smo uvidjeli samo njihove loše strane. To znači da je uzrok mržnje naša ograničena spoznaja. Otvorimo li se upoznavanju s drugim stranama bilo koje vjere, uvidjet ćemo da je svim vjerama cilj potaknuti ljude na usvajanje vrlina i uklanjanje mana kako bi ostvarili svoj uspjeh i sreću.

Ne moramo se slagati s načinima ostvarenja ciljeva koje propagiraju pojedine vjere, ali ih ne moramo ni mrziti. Najčešći razlog za mržnju je nesporazum i krivo tumačenje, koji proizlaze iz naše sposobnosti da se otvorimo i vjerujemo da su svi ljudi u svojoj srži dobri. Ako u nekima u neko doba prevlada ono loše, trebamo mu pomoći da se vrati na dobro, umjesto da ga mrzimo.

Mnogi mrze nekoga zato što ga se boje. Mnogi koji mrze Bin Ladena ga se u stvari boje. Bojimo se onih za koje smo uvjereni da nas ugrožavaju, pa ih zato mrzimo. Pitanje je jesu li naša uvjerenja plod pranja mozga ili stvarnih činjenica. Recimo da Bin Laden stvarno mrzi Zapad i želi ga ugroziti, to bi značilo da je čovjek pun mržnje prema Zapadu. Ako je neka osoba puna mržnje i zato širi mržnju putem terorizma, jesmo li mi bolji od njega ako i sami mrzimo? Mržnja rađa mržnju. Vatra se ne gasi vatrom. Umjesto da na nečiju mržnju odgovaramo mržnjom, pokažimo da smo bolji time što se nećemo spuštati na nivo te osobe. Pomoću raznih oruđa/vrlina možemo doskočiti i ukrotiti kako svoju, tako i tuđu mržnju.

Ako se zna da su mnogi pripadnici naše vjere ubojice, kradljivci i grešnici, imamo li onda pravo suditi o drugim vjerama? Neka baci prvi kamen onaj koji pripada vjeri koja je bez mana, čiji pripadnici nisu nikad ubili, ukrali i slično!
Zašto uopće suditi čovjeku prema religiji kojoj pripada, pogotovo zato što ju je naslijedio rođenjem?

Zašto nekome smeta to što neki pripadaju drugoj religiji?
Iz straha i neznanja.
U većini slučajeva ne razumijemo ili krivo interpretiramo neke običaje i uvjerenja drugih vjera, što nas navodi na pomisao da smo mi bolji od njih.
Ako naša vlastita religija propagira ljubav prema drugima, onda znači da svojom mržnjom nismo dosljedni svojoj vjeri. Po tome smo gori od onih koji slijede kriva uvjerenja, jer oni toga nisu svjesni i ne čine protiv onoga što im njihova vjera nalaže. A nijedna vjera ne nalaže mržnju, iako mnogi krivo interpretiraju neke dijelove svoje vjere, nesvjesno tražeći izgovor za svoju mržnju.

Sve do jedne, vjere (religije) promiču ljubav kao centralni princip. Prema tom, svi oni među nama, koji mrze bilo što i bilo koga, ne žive u skladu sa svojom vjerom i time joj štete.

U davna vremena su se vodili ratovi u ime vjere i Boga, i križari (kršćanski vojnici) su činili ista, ako ne i gora djela od tzv. muslimanskih terorista današnjice - ubijali su, otuđivali i nametali svoje.

Samim time što smo se slučajno rodili u jednoj vjeri ne znači da je ta bolja od drugih. Što bi bilo da smo se rodili negdje na Istoku? Prigrlili bismo tamošnju vjeru samim time što smo u tom podneblju rođeni.
 

Mržnja prema hendikepiranima

Nažalost, nismo svi te sreće da imamo sve fizičke i psihičke predispozicije kao većina. Neki su rođeni, a neki uslijed nesreće postali hendikepirani, fizički ili mentalno. Mnogi koji su fizički ograničeni postanu i psihički ograničeni najviše zbog ograničenja koja im nameče netolerantno društvo. Zbog ponižavanja koja doživljavaju u društvu s godinama u mnogima raste osjećaj manje vrijednosti, bez obzira što nisu manje vrijedni. To da su jednako vrijedni potvrđuje bezbroj primjera ljudi koji su bez obzira na svoj invaliditet uspjeli ostvariti rezultate, uspjeh i sreću kojom se većina nehendikepiranih ne može pohvaliti. Spomenimo samo neke: Stewie Wonder (slijep, osvojio je Grammya 21 puta), Tom Cruise (disleksija), Cher (disleksija), Einstein (disleksija), Stephen Hawking (prominentan fizičar, boluje od amiotrofične lateralne skleroze), Michael J. Fox (Parkinsonove bolest), Andrea Bocelli (slijepi tenor - najprodavaniji solo izvođač u povijesti klasične glazbe), Ana Sršen (hrvatska olimpijska plivačica koja ima amputiranu nogu), Beethoven (skladatelj, gluh), Vanga (slijepa proročica) Ostali »

Kako nam primjeri velikana s invaliditetom pokazuju, oni nisu nimalo manje vredniji od ostalih, niti koga vrijeđaju, pa prema tome nema razloga za mržnju i njihovo omalovažavanje. Predrasude su pravi invaliditet. Strah također. Jer oni su ti koji ograničavaju ljudski potencijal.

Christopher Reeve - glumac koji je glumio Supermana:
"Ja nisam samo tip u kolicima. Ja sam mnogo više od toga."

Mržnja prema svemu ostalom

Netko mrzi kelj, netko školu i učenje, netko ponedjeljke, netko kišu, netko birokraciju. Ima onih koji mrze nešto što drugi vole. Ako smo nešto zamrzili iz razumljivih razloga, to ne znači da su ti razlozi opravdani. Izgovor nije opravdanje. Uvijek će biti razloga za mržnju, mnogi možda i zaslužuju biti predmetom mržnje, no na svakom od nas je da odlučimo što nam više u životu donosi, mržnja ili tolerancija.

Nikad nismo čuli da nam netko kaže da mrzi serijske ubojice ili diktatore ili tako neke skupine koji druge ugrožavaju, ali one koji mrze one koje nikad nisu sreli ili koji im nikad nisu naudili, takve susrećemo svakodnevno. Kako je to moguće? Radi li se tu o poremećenim vrijednostima ili s nama nešto nije u redu?

Možemo reći da nisu krivi neki što su se rodili na drugom kraju svijeta i time imaju drugu vjeru ili drugu boju kože, kao što ni nisu krivi oni koji su se rodili s invaliditetom ili s viškom onih hormona koji im određuju u koga da se zaljube (u isti ili suprotni spol). Oni svi su se takvi rodili i bilo bi glupo od njih očekivati da budu nešto što nisu.
S druge strane, za one koji mrze možemo reći da su krivi za to što mrze samim time što nemaju dovoljno vrlina koje bi njihovu mržnju ukrotile. Oni se nisu s mržnjom rodili, nego su mržnji popustili. Od drugih očekuju da budu kao oni, misleći da su oni bolji. Nije bolji onaj koji ima određenu boju kože ili pripada određenoj religiji, nego je bolji onaj koji ima više vrlina i manje mana.
Osim toga, ako je netko lošiji ili slabiji od nas, to nije razlog da ga mrzimo. Mržnja nas ne čini boljima od njih, naprotiv.

Svi smo mi žrtve nekih demona, no nemoramo žrtve ostati. Čim prepoznamo da nas je koji napao ili spopao, kao što je recimo mržnja, imamo izbor: po liniji manjeg otpora prepustiti se tom demonu i biti mu rob, ili ne dati se i izboriti se za slobodu. Živjeti slobodno od bilo kakvih negativnih emocija ili stavova donosi sa sobom slobodu na svim poljima, financijsku slobodu, međuljudsku, slobodu od bolesti uzrokovanih psihičkim poremećajima.

Mržnju možemo ukloniti ako nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom).
 

Mržnja nije zdrava. Mržnja je bolest. Za koju ima lijeka.

Mržnja je od davnina jedna od najomiljenijih tema u umjetnosti.
Mnogobrojna literarna djela razotkrivaju ljudske strasti i poroke vremena te nas uvjeravaju kako je mržnja zlokobna i tragična te donosi nepotrebnu dramu u život.
Temeljna uloga literarnih, kazališnih i filmskih tragedija i drama je produbiti čitateljeve/gledateljeve moralne svjetonazore i u njemu potaknuti osjećajnost te na taj način pročistiti njegovu dušu.

Kod Homera i Eshila čitamo o mržnji Ahileja i Agamemnona, koja je dovela do Trojanskog rata.
Agamemnonu je glave došla mržnja supruge Klitemnestre, koju je, opet, na onaj svijet poslala mržnja njezina sina Oresta, a ovo je helensko tragičko kolo poslužilo kao utemeljenje stava da mržnja rađa mržnju.

Sofoklova tragična junakinja Antigona uzvikuje: "Za ljubav ja sam rođena, a ne za mržnju!"
Mržnja obitelji Capuletti i Montecchi ("Romeo i Julija" - Williama Shakespeare) donosi tragičan kraj za dvoje nevinih zaljubljenih.

Mržnja se osuđuje preko Danteovog “paklenog” kataloga mržnje, pa sve do sličnih motiva kod Stendhala, Dostojevskog, Brechta i mnogih inih autora.

Jednooka

Priča o mržnji jednog čovjeka i ljubavi njegove majke prema njemu

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je… bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednoga dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me jako sram. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorirao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda podrugivali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane… Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš radila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
Moja majka nije ništa odgovorila…
Nisam zastao niti trenutka da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje u sebi. Bio sam nezainteresiran za njene osjećaje… Želio sam otići iz kuće i nikad više ništa imati s njom.

U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studij… Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu djecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom djecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.

Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti… Ona me nije vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Derao sam se na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi djecu? Goni se odavde, odmah!

Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala…

I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je došlo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženi da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me vidjeli, susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje…

Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe svo vrijeme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni izići iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.

Vidiš, kada si bio dijete, dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nisam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje…
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.

S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek…

Tvoja Majka…

Nema druge, za bilo kakvu promjenu, potrebno je prvo promijeniti osjećaje i uvjerenja.

Ne možeš očekivati promjenu na financijskom, zdravstvenom, ni na ljubavnom planu ako i dalje misliš i osjećaš kao i prije.

Mnogima nije uspjelo pozitivnim mislima postići željeno, a to je zato što su imali više negativnih nego pozitivnih misli ili im pozitivne misli nisu bile popraćene pozitivnim osjećajima i emocijama. Osjećaji su ono što razlikuje gubitnike od pobjednika. Dok se jedni osjećaju jadno i mrze sve po redu, drugi upravljaju svojim emocijama i koriste svoju ljubav prema stvarima kao silu koja stvara i pretvara sve loše u dobro.

Život nam se ne događa; život nam samo uzvraća. U to nas uvjeravaju mnogi velikani koji su postigli velika djela. Svi oni kažu da žanjemo što smo posijali i da je sve ono moguće što možemo pomisliti i osjetiti - ako nešto možeš osjetiti, možeš to i ostvariti. Zato biraj svoje emocije razumno.

Razlika između osjećaja i emocija objašnjena je u članku Kvocijent intuicije »
 

• Usredotoči se na sve ono što voliš umjesto na sve ono što mrziš - prestani provoditi vrijeme u razmišljanju o onima koje mrziš i više se počni baviti onima koje voliš. Razmisli koje su to grupe koje voliš i njih veličaj i slavi, ali ne na nečiju štetu. (Ako voliš jedan nogometni klub, ne moraš druge mrziti, jer bez njih tvoj tim ne bi mogao slaviti pobjede i učiti na porazima.)

• Okruži se ljudima (i životinjama) punim ljubavi - zrake ljubavi kojima zrače, pa čak i ako nisu usmjerene direktno prema tebi, neće te mimoići. Druži se s voljenim osobama. Izbjegavaj one koji te ne vole ili mrze.

• Pripitomi svoj ego - ako te tvoj ego potiče da mrziš nekoga, onda je vrijeme da ukrotiš svoj ego tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, urazumi ga.

• Budi otvoren(a) za razumijevanje, toleranciju, praštanje i ljubav

• Budi sada i ovdje - mržnja je plod prošlosti. Zaboravi prošla loša iskustva i stare stavove, i ne odgađaj suosjećanje i praštanje za neka druga, bolja vremena.

• Zakopaj ratnu sjekiru - ne moraš "pušiti lulu mira" s onima koje si mrzio/la, ali za svoje dobro "zakopaj ratnu sjekiru". U praksi to znači da se ne moraš s njima družiti, ili se barem nemoj njima opterećivati. Živi i pusti druge da žive. To je stvar odluke - odluči i otpusti svaku negativnu emociju - možeš si to zamisliti kao nešto što zakopaš ili nešto što kao balon pustiš da odleti.

• Transformiraj svoje slabosti u vrline, kao alkemičar metal u zlato, kao kipar kamen u skulpturu, kao umjetnik pretvori nešto obično u remek-djelo. Mržnja ne može opstati ako je ne hranimo raznim otrovima - ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom, sebičnošću, prigovaranjem, kritiziranjem, predrasudama i sl. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu - uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije i ostalih vještina.
  Ili, dozvoli da se transformacija sama od sebe dogodi - uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a) i pustiti da te prođe. To je jedna od najvećih spoznaja - pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i oseka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga... Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti. Pokušaj to. Kada te obuzme bijes, ne čini ništa, samo sjedi i promatraj. Ne budi protiv toga, ne budi za to. Ne surađuj s time, ne potiskuj to. Samo promatraj, budi strpljiv(a), samo gledaj što se događa, dopusti da se to podiže, ali ništa ne poduzimaj. Čekaj da te prođe. Proći će, jer sve je prolazno. Ne poistovjećuj se s tom emocijom. Ti nisi bijes, ti si samo trenutno bijesan. Ti nisi tvoje emocije, ti si nešto puno više, ti si duša od čovjeka. Pogledaj se u ogledalu, vidjet ćeš crveno lice, crvene oči, primijetit ćeš da to nisi ti, da te je nešto obuzelo. Ne daj se, ne čini što bijes od tebe želi. Umjesto toga strpljivo pričekaj da te prođe. Ni jedna emocija ne može zauvijek trajati. No, traje duže ako je 'hranimo'. Stoga svaku negativnu emociju pusti da ode, ne daj joj snage, nemoj joj robovati, a svaku pozitivnu emociju prigrli kako bi što duže ostala.

• Gledaj dramske filmove - neka te inspiriraju tragedije i drame onih likova koji su sami bili opsjednuti mržnjom dok nisu kroz neki zaplet doživjeli transformaciju

• Čitaj krimi romane - najčešće su krimi zapleti uzrokovani nekom mržnjom. Neka te inspiriraju da se i sam(a) ne uvučeš u slične nedaće zbog vlastite mržnje

• Najbolji način da nas drugi ne mrze je taj da mi ne mrzimo druge. To nam garantira prirodni zakon uzroka i poslijedica, po kojemu žanjemo ono što sijemo

• Boravak u prirodi - priroda budi u nama pozitivne osjećaje i ublažava ili otklanja one negativne.

• Pronalazi stvari i ljude koje možeš zavoljeti i uživaj u/s njima. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama...

• Upotrijebi moć mašte i zamisli da svi i sve što mrziš postaju na neki način vrijedni tvoga poštovanja - zatvori oči i zamisli što bi se trebalo promijeniti kako bi tvoja mržnja prerasla u poštovanje i/ili suosjećanje. Snagom imaginacije i snažnih osjećaja pridonijet ćeš ostvarenju.

• Smij se što više i češće - nemoguće je istovremeno smijati se i mrziti. Što više se smiješ, to ćeš imati manje razloga i vremena za mržnju. Pročitaj Moć smijeha »
   
• Budi slobodan/na - do mržnje dolazi kad u sebi nosimo neka negativna sjećanja, i/ili predodžbe. Čim ih se oslobodimo, pročistimo svoj svjesni i nesvjesni um, nemamo se što mrziti. Ma koliko su tvoje predodžbe ispravne, dokle god te potiču na mržnju, štetne su. To je kao nož ili vatra - iako su u principu dobri i korisni, ako ih koristimo krivo, možemo se porezati ili opeći.
  Postoji više tehnika za oslobađanje od negativnih misli i osjećaja - EFT ( + video dolje), Ho’oponopono, hipnoza, afirmacije, vizualizacija, meditacija, Art terapija ...

• Usidrenje - psihološka tehnika poput Pavlovljeva refleksa - nađi odgovarajuću amajliju ili melodiju kako bi ti poslužila kao sidro koje te učvršćuje u tvojoj namjeri, kao osobni podsjetnik za osmjeh ili neke druge pozitivne misli i emocije. To može biti privjesak, narukvica, prsten, zvonce - nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god to poslušaš ili na to pogledaš (slučajno ili ne), podsjetit ćeš se nečega ili nekoga što voliš.
  

• Šećer na kraju: prakticiraj Havajsku metodu zvanom ho 'oponopono, koja se na veliko prakticira širom svijeta nakon što je objavljeno da je tamošnji novo-zaposleni doktor u jednoj mentalnoj instituciji izliječio sve pacijente, a da ih nije prethodno sreo i tretirao. Svi su izliječeni tako što im je svakom pojedinačno gledajući u njihove povijesti bolesti poslao 3 misli s ljubavlju: "Žao mi je, oprosti i volim te." Iako ih nikad prije nije sreo, bio je svjestan krivice društva, kojeg je i on sam dio, za njihovo stanje i ponašanje, pa je u svoje ime kao predstavnik zajednice u mislima zamolio svakog od njih da mu oproste (iako im nije direktno ničim naudio, iako su pacijenti bili ti koji su nešto skrivili) uz vitalnu dozu osjećaja ljubavi prema svakom od njih. Najvažnije od svega, pritom je te iste misli ljubavi slao sebi, jer se našao i radio u ne baš najboljim okolnostima. Bez da su išta o tome znali pacijenti su se potpuno oporavili. Pročitaj cijelu priču na engleskom ovdje: The World's Most Unusual Therapist.
  Dakle, neka ti pređe u naviku da svakome onom tko ti je nečim naudio ili ga mrziš uputiš ove 3 misli kako bi se ta osoba promijenila, a i ti isto: "Žao mi je, oprosti i volim te." Šaljući misli ljubavi (umjesto negativnih) prema drugima, mijenjaš svoju vibraciju i svoju okolinu na bolje, a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da promijeni ono u tebi što je kreiralo mrske okolnosti u kojima se nalaziš - bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili bilo što drugo.
   

Ako znate za još neke inspirativne sadržaje koji inspiriraju ljubav slobodno javite!
Možda neki film ili knjigu, bilo što.

Poznaješ li neke koji previše mrze?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima i sebi.
Još jedno dobro djelo za danas :-)
 
 

Osvoji nagradu: e-knjiga "Melem za dušu" Jack Canfielda!

Nagradu dobivaju svi oni koji su ovaj članak pročitali s razumijevanjem, što će se vidjeti kroz ovu križaljku

1. Prema istraživanjima Dr Masara Emota i njegova tima, što utječe na strukturu molekula u tijelu?
2. Koji demon je uzrok mržnje, prema izrekama Shakespeare-a, Nietzsche-a i Connolly-ja?
3. Što se prema riječima Nevile Godarda mijenja kad promjenimo osjećaje?
4. Koja je provjereno jedna od najboljih metoda za rješavanje bilo kakva konflikta, problema ili sukoba?
5. Osim razumijevanja, koja još vrlina je opisana, kojom možemo svladati mržnju?  

Slova u označenim poljima ubaci umjesto brojeva u ovaj link:
http://www.zivotna-skola.hr/nagrada/12345.html
kopiraj link (sa slovima umjesto brojeva) u internet preglednik
pa ćeš dospjeti na ovu web stranicu na kojoj je nagrada
- pristup e-knjizi "Melem za dušu".

Pročitao sam ovo o mržnji i sad znam da je glupo nekog mrziti jer će te to mućiti kroz cijeli život.
nadam se da nikog neću mrziti
vilko

odgovara autor (Talidari):
drago nam je da i netko ovako mlad od malih nogu može shvatiti kako je glupo mrziti. Kad bi sva djeca bila kao mali Vilko, ne bismo se trebali bojati za budućnost naše zemlje! Gdje nema mržnje, ima više ljubavi i suosjećanja, a time i svega ostalog dobrog.

odgovara autor (Talidari):
Hvala na pohvalama! One nam puno znače.
Pitali ste "kako kad mene neko mrzi i ja donekle znam zasto a nisam imala lose namere cak mislim da to nije razlog za mrznju a ona je ogromna?"
Evo nekoliko poteza koje preporučamo:
- Pronađite načina da ta osoba pročita ovaj članak - pošaljite joj link na ovaj članak preko nekoga, koga neće odbiti.
- Pronađite načina da se ipak ispričate toj osobi, ako za ništa barem za to što ste je nesvjeno i nenamjerno povrijedili. Podsjetite se na onu "Put do pakla je popločan dobrim namjerama." Nisu uvijek najvažnije Vaše namjere. Ponekad je važnije kako, nego što kažemo ili napravimo.
- Primjenite čarobnu tehniku honopono » koja pomaže rješiti konflikte na duhovnoj razini, a da se i ne moramo izravno suočiti s osobom koja nas mrzi.

Nakon ovog teksta jasnije mi je razumjeti sve dobro i loše što mi se događa u životu. Rekao bi slučajno sam naletio na ovaj tekst, googlajući nešto potpuno drugo i onda naletim na nešto što mi je trenutno dalo motivaciju da razmislim o sebi , životu i promjenama koje su nužne. Jeli baš slučajno? U trenutku kada mi je ovako nešto najviše trebalo?
Kako god, hvala! Lijepo je što postoji ovakva stranica na internetu!
lijep pozdrav iz Zagreba