Intuicija
autor: Talidari
Vezano uz članak: "Kvocijent intuicije"

U ovim odabranim ulomcima iz romana "Čarobno drvo", inspiriraj se doživljajima likova vezano uz temu intuicije.

No ipak, prisluškujući čavrljanje svojih misli s ptičicom, nekako je dobila odgovore koje je tražila. Postalo joj je jasno da su jutarnji umor i tjeskoba samo odražaj stanja njezinog uma, propterećenog hrpom naštrebanih činjenica. Prozuji joj glavom misao da su taj umor, grčevi i povraćanje vjerojatno signali da nešto nije u redu i da bi trebalo neke stvari promjeniti, recimo prekinuti formalno školovanje i prihvatiti se neformalnog. No jedno je znati što nije u redu, a sasvim drugo je imati petlje učiniti nešto u vezi s time. Kako da se odupre onom što je muči, kad je to usađeno u njezine korijene? Pomisli: ‘Bila bi to ludost ravna izazivanju medvjeda izvan njihovih kaveza. Sustav bi me zgazio dok si rekao keks.’ Ako smijem primijetiti, još uvijek nije bila kadra pojmiti koncept suprostavljanja pojedinca čitavom svijetu.

„O Bože, pomozi“ čim je to izustila, uzdahne duboko i prisjeti se da je negdje pročitala kako pčele, bez znanja matematike i fizike, bez diplome inžinjera i arhitekata, uspijevaju ono što sva ljudska inteligencija nije u stanju – od 40 grama voska napraviti posudu u koju stane 2 kg meda. Bez stručnih uputa i konzultacija, pčele su u stanju lijepiti geometrijski nevjerojatno egzaktne ćelije saća u obliku šesterokutnih prizama. Da nije tako med bi se začas razlio. I to čine u potpunoj tami, od građe koju same proizvode - voska. Nije li to fascinantno?! Vjerujem da nitko o tome ne razmišlja; uzimamo to zdravo za gotovo. ‘Hm, možda bih se poput pčela trebala više osloniti na svoje instinkte, nego na svjedodžbe’, zaključi na kraju i to joj priskrbi snage da napokon raščisti sa svojim dotadašnjim poimanjima. U mislima čvrsto odluči da će potražiti znanje izvan okvira uvriježenih metoda i upoznati svijet izvan korica udžbenika i katekizama, što je značilo ostaviti faks, a i domovinu. Znanje kroz putovanje – to je bio njezin đir.

Po dolasku kući, u svoju unajmljenu sobu, bacila se drito u krpe, al' nije mogla odmah zaspati. Neprestano je razmišljala o događanjima te večeri, o čarobnom drvetu i izgledima da ga stvarno nađe, o plesnoj ponudi za Istanbul, o obiteljskim problemima i onima vezanim uz faks. Iskreno, nimalo joj se nisu sviđale okolnosti u kojima je tada živjela, rado bi digla ruke od svega. No, nije bila sigurna da bi to išta rješilo,  bi li možda bilo bolje da jača svoju ustrajnost kroz sve te poteškoće, a i strpljivost. Tad se priupitala što zapravo želi i zašto to želi. Naravno da je htjela završiti faks, no skužila je da su se ralozi sveli na udovoljavanje drugima. Upisala se na ekonomiju najviše zbog frendica. Budući da nije imala pojma što želi studirati, odlučila se za isto što i većina njezinih frendica iz srednje. Ionako je to bio studij koji je davao najveći izbor mogućih poslova po završetku, pa nije bilo teško odlučiti se za njega. Kako bilo da bilo, studiranje ekonomije nije bio izbor njezina, već tuđih srca. Stari bi rekli, "vidjela žaba gdje se konji kuju pa i ona digla noge". Nastavila je razmišljati o tome što bi ona to stvarno željela raditi u životu po pitanju posla. Ništa joj pametno nije padalo na um. 'Koma', pomisli, 'ne pada mi na pamet ništa drugo osim da želim biti slavna i bogata, treba me u top strpati!' Provela je neko vrijeme tako mozgajući, no to ju je samo učinilo dodatno ciničnom. To što je voljela čitati, pisati i putovati nije uzimala za ozbiljno, jer nije mogla ni zamisliti kako bi mogla od toga živjeti. Odgajana je u uvjerenju da se takve stvari ne isplate i da se treba opredijeliti za neki "siguran" posao.

Potom joj je sinulo da mora već jednom donijeti odluku o tome hoće li nastaviti studij ili ga ostaviti i otići u Istanbul. Čudno kako su je sve njezine osobne misli vodile prema tome da ugrabi ovu avanturističku priliku, dok su je mišljenja ostalih, uključujući najvjerojatnije i ona njene obitelji, vodila u suprotnom pravcu. U to se sjeti razgovora s Lenom koji su vodile u hostelu na njujorškom Times Squareu, kad joj je rekla kako bi joj bilo puno lakše upustiti se u rizike da dolazi iz nesređene obitelji. Sad je dobila što je htjela, pa nakon dubokog udaha napokon odluči da će ipak poslušati svoje srce i upustiti se u avanturu. Cijela njezina budućnost je  bila u pitanju, zato je i bilo tako bitno da poduzme nešto značajno.

'Potraga za čarobnim drvetom će biti potraga za iglom u plastu sijena, al' neka. Bez hrabrosti nema radosti. Tko riskira, profitira!' Potom su joj navrle sve ostale misli koje su podržavale tu odluku. Sjetila se ptičjeg cvrkuta i obećanja koje je svojevremeno dala tom pernatom vjesniku; sjetila se da je Istanbul bio jedan od prvih gradova o kojima je maštala dok je sjedeći pred atlasom u Kanadi nesvjesno prizvala kartu blaga; i da joj srce jače zaigra pri pomisli na odlazak nego na ostanak. Slogan 'uvijek treba slijediti srce' je bio tada u modi,  tako da je  i bilo prirodno da se prepusti tom trendu. Međutim, ono što tada još nije znala, jest da nije slijedila svoje srce kako joj se to činilo, već intuiciju. Srce joj je bilo puno straha, tjeskobe, sumnje i drugih negativnih emocija. Neobjašnjivi osjećaj u trbuhu je bio taj koji je poslužio kao vodilja. Trbuh će se pokazati da je komunikacijski mehanizam njezine duše, više svijesti i samog Svevišnjeg, budući da je duša produžena ruka Boga.

Na kraju krajeva, prema Demiru, karta blaga je bila zapisana intuicijom, a ne rukom, i samo se intuicijom mogla čitati. Bila je sva na iglama zbog pustolovine koja ju je očekivala, ali istovremeno ju je obuzeo spokoj zbog odluke. Na kraju se dosjetila male Pipi Duge Čarape, njezina heroja iz djetinjih dana. Oduvijek je htjela biti poput nje, onako pustolovnog duha, luckasta i bezbrižna. S tom je slikom napokon utonula u san.

"Da, ali u tome i jest problem. Ne vidim svoj put; vidim ih ili nekoliko ili ni jedan."

"Koristi svoju intuiciju umjesto očiju i bolje ćeš vidjeti."

"Lako je to reći, ali u praksi to izgleda drugačije."

"Znam da je to izazov, neka vrsta zagonetke, i tako to moraš gledati. Čim to počneš promatrati kao problem, cijeli tvoj pogled na svijet bit će iskrivljen i onda si opet na početku. Gledaj na to kao na igru; sudjeluj, igraj. Nemoj komplicirati s predodžbama i nepotrebnim pravilima. Intuicija je ono prvo što ti padne na pamet ili onaj manje racionalan izbor. Ali, postoji čarobna formula kojom ćeš bolje slijediti intuiciju i vidjeti svoj put. Jesi li spremna?"

"Nego što."

"Post + molitva + milostinja. Budući da slušanje intuicije vodi ka blagostanju, ovo je formula za blagostanje. Svaki put kad moraš donijeti važnu odluku udruži ovo troje koliko god možeš, možda na jedan dan ili više, dvadeset i jedan dan, ili čak četrdeset dana, i tada ćeš uspjeti vidjeti ono što trebaš učiniti kako bi postigla blagostanje. Postom će ti se pročistiti osjetila i  razbistriti um, s očiju skinuti mrena, sluh će se izoštriti, pa možeš primiti jasnu poruku ili inspiraciju od Boga putem intuicije. Kroz molitve ćeš dozvati nebeska bića koja će ti pomoći, a kad daješ milostinju, siješ dobro sjeme. S vremenom će doći žetva. Što više dobra posiješ, više ćeš plodova ubrati. Milostinja je jedan oblik ulaganja."

Kada se ukrcala na vlak za Hrvatsku, bila je potpuno shrvana. Cijeli put u Italiju pokazao se potpunim fijaskom, a sama nije znala koga bi krivila za to. Najviše ju je mučilo što je cijelo vrijeme slijedila svoju intuiciju, a ispala je velika katastrofa. Nije ju toliko obeshrabrio neuspjeh. koliko spoznaja da ne može računati na svoju intuiciju. Slijedila je svoje srce i završilo je duhovnim ubojstvom. Ovo ju je iskustvo naučila da ne vjeruje svome srcu, stoga je pokopala svoje vjerovanje u intuiciju.

...

Ponekad bi se navečer našla s Lenom. Jednu takvu večer žalila se na sve one koji su tvrdili da pri donošenju životnih odluka uvijek treba slijediti svoje srce.

„Očito nisi načisto s time slijediš li svoje srce ili intuiciju. Nije to isto. Ja sam za da slijedimo svoju intuiciju, a ne srce ni um. To je oduvijek bila moja vjera.“, usprotivila se Lena, po običaju.

„Tvoja vjera?! Znači, ipak imaš Boga. Imaš kakvo drugo ime za njega ili ga jednostavno nazivaš "intuicija"?!“, rekla je to kao da se se izruguje. Ovog puta nije bila raspoložena za Lenine poduke.

„Da, iskali se na meni, 'ajde. Raspali. Vidim da si raspoložena za kritiziranje i svaljivanje krivice na druge. Osjećaš li se bolje zbog toga?“ Lena joj  nije htjela ostati dužna.

„Ne radi se o tome da se želim osjećati bolje, već o tome da želim bolje razumjeti. Reci mi, što ti tvoja presveta intuicija veli, što sam pogriješila vezano za put u Milano? Znaš već što se dogodilo, ili bolje rečeno što se nije dogodilo.“

„To se vidi iz aviona! Pogriješila si što nisi slijedila svoju intuiciju. Orijentirala si se prema srcu umjesto trbuhu. Intuicija nam najčešće govori iz trbuha. Umjesto cik učinila si cak. Iako, ako se mene pita, nisi slijedila čak ni srce.“

„Da, baš! Nego što sam slijedila, bubreg?“

„Nisi ništa slijedila nego si se podala kompulzivnoj sili, a ne srcu, apogotovo ne intuiciji.“ rekla je Lena.

„Kompulzivnoj sili?“

„Pa, znaš već, prisila, prinuda, neki neodoljiv poriv da učiniš nešto iracionalno ili u suprotnosti s logičnim.“

„Misliš da me nešto natjeralo na to?“

„Mislim da si djelovala impulzivno, iz tjeskobe. Čini mi se kao da si samo reagirala na situaciju, k'o da si bila prisiljena sići s vlaka prije vremena. Vjerojatno se nisi htjela vratiti doma. Možda je to bila zadnja stvar koju si htjela napraviti, a uz to si i oduvijek htjela vidjeti Milano pa si samo skrenula s puta. Mislim da to nije imalo nikakve veze sa slijeđenjem srca nego s bijegom ili s očajnom željom za nečim drugim boljim od povratka kolotečini. Meni se čini da te strah natjerao da skreneš s puta. Nije ni čudo da od toga nisi ništ' dobila. A opet, nikad se ne zna, da nisi tak' brzo odustala od traženja posla u Milanu, možda bi nešto na kraju i našla i onda ne bismo imale sad o čemu raspravljati. Al' nema smisla razbijati glavu s tim 'što bi bilo kad bi bilo', je l' tako? I eto te, žive i zdrave, uživaj! Milijuni ljudi mogu samo sanjati o posjetu Italiji. Zato, smatraj se sretnicom. Tko zna, možda je bolje da se nisi tamo skrasila, jer te negdje drugdje čeka nešto još bolje.“

'Istina', pomislila je. Ovaj ju je razgovor malo utješio, ali istovremeno ju je zbunjivala cijela ta priča o intuiciji.

„Znaš što mene uvijek buni? Kako prepoznati kad se radi o intuiciji a kad o tome što ti zoveš porivom? Ili, kako razlikovati intuiciju od srca?“ Nije očekivala odgovor, ne od Lene. Samo je razmišljala na glas.

„Da se mene pita, rekla bih da je najbolje jednostavno postupati kako god ti se sviđa bez obzira hoćeš li od toga nešto dobiti ili ne. Svako toliko moraš malo stati na loptu i jednostavno uživati u životu, a ne stalno ganjati ciljeve. Nekad napredujemo, a nekad nazadujemo, al' igra je duga. Uostalom, nisi zapravo imala nikakvih problema u Milanu, je l' tako? Jednostavno si se zabavila, kaj ne? Čemu onda jadikovke? Daj ohladi, koka!“, odgovor kakav se može i očekivati od Lene.

„Da ohladim“, ponovila je dok je razmišljala o značenju tih riječi.

„Ma da, nemoj se toliko zamarati.“

„Još uvijek mislim da se trebaš skulirati. Jesi li ikad pomislila da je postavljanje pitanja samo sebi svrhom? Ideš mi na živce sa svim tim neprestanim, nemogućim pitanjima.“ Leni se frigalo za pomirenje, jer joj je više stalo da dokaže da je u pravu. Istina joj je bila važnija od mira.

„Što je to nemoguće s njima? Mislim da svako pitanje treba naći svoj odgovor, jednako kao što svaka brava treba svoj ključ a svaki lonac svoj poklopac. Zajedno su osmišljeni i smisao je spojiti ih. Samo ih želim spojiti. To je sve. Je li to možda zločin?" Magda se nije dala.

„Jest, ako nastavljaš dosađivati. Definitivno postoji vrijeme kad treba nešto pogurati, i vrijeme kad se treba povući. Ponekad nam stvari same dolaze kad ih najmanje očekujemo. Ne trebaš uvijek siliti. Prepusti se intuiciji. Sigurna sam da će ti se stvari koje trebaš znati otkriti na najprirodniji način, samo ako ne kompliciraš pretjeranim racionaliziranjem. Ne moraš saznati stvari samo kroz učenje ili kroz druge. Daj opusti se već jednom, otvori se i vidjet ćeš što treba."

„Ne znam. Uvijek mi se čini da trebam nešto učiniti, a ne samo bezveze sjediti.“

„Ne, ne. Nemoj ništa činiti, samo budi." Iznenađenje, iznenađenje, Lena se opet protivi.

„Misliš na meditaciju i te stvari? Meni to ništa ne pomaže.“

„Vjerojatno zato što nemaš strpljenja. Uvijek želiš rezultate odmah, zar ne? Ne može to tako. Ako mene pitaš, za vrijeme meditacije je uvijek obrnuta fiziologija* na djelu. Potrebno je čuti svojim očima i vidjeti svojim ušima, a ne obrnuto.

„Nelogično!“

„Baš tako. Kome treba logika kad imamo intuiciju?! Ne trebaš oči da bi mogla vidjeti ni uši da bi mogla čuti. Mali Princ kaže da trebamo gledati srcem, a ja ti kažem da gledati možeš još i dalje, ali trbuhom, tj. intuicijom. Najvažnije  stvari u životu ne možemo vidjeti očima ni čuti ušima. To ti je što znači vidjeti ušima i čuti očima, draga moja. Kroz meditaciju možeš sve spoznati iz prve ruke, a ne da saznaješ od drugih ili da učiš o tome."

„Hm, možda ima nešto u tome“, Magda je zadržala tu misao za sebe. Dati Leni za pravo je tada još bio nezamisliv koncept.

No, Lena stavi još šlag na tortu: „Zadnja stvar koju ti želim predložiti u vezi odgovora koje tražiš, jest da, kako bi pronašla odgovor na svoje pitanje kako riječi mogu imati moć da aktiviraju širenje svijesti i kako možemo koristiti riječi da se to postigne, predlažem da pogledaš Prvu poslanicu Korinćanima 2 pa će ti sv. Pavao odgovoriti. I kad si već tamo, svakako pogledaj Mateja 17:21. Tu je odgovor na sva pitanja. Ništ' me ne pitaj. Samo zapamti, ovo pročitaj kad god trebaš smjernice. Ali trebaš to čitati s trećim uhom.“

„Misliš trećim okom?"

„Ne, ovo čitaš trećim uhom. Odgovor nećeš vidjeti, nego čuti. Shvatit ćeš što mislim kad pročitaš.“

* Ne miješati s obrnutom psihologijom (reverse psychology)

Lena je imala drugačije mišljenje po tom pitanju: ''Ja smatram da je trud precijenjen. Mislim da će i bez truda sve prirodno doći na svoje mjesto, samo ako se uskladimo i stopimo s prirodom.''

E sad, tko se ne bi složio s tim?

''Misliš, pustimo stvari da idu svojim tokom?'' Magda je željela potvrditi.

''Upravo tako. Prepustiti se intuiciji. Uvijek dobivamo instinkte koji nas gurkaju u pravom smjeru, ali mi im se najčešće odupiremo, jer oni često traže od nas promjenu.''

''To je to! Upravo tako; glavna sila koja donosi napredak je promjena!'' tvrdila je Magda, i zatim dodala, ''Snovi , bez obzira koliko znaju biti besmisleni ili nemogući, potiču me da se prepustim novim vjetrovima i tako promijenim stvari.''

''Kad bolje razmislim, jesi li ikad imala osjećaj da, koliko god ti tražiš čarobno drvo, ono isto tako traži tebe? Ili još bolje, da si zapravo ti to drvo?''

''Vidi ti to. Dobro si to rekla!''

''Kad smo već kod toga, ne želim ti potopiti sve lađe, no što te to zapravo tjera da i dalje vjeruješ u čarobno drvo?''

''To je moj san. Koji je smisao života ako nemam ni za što živjeti, zar ne? Ne znam kako je to postao moj san, zaista. Nije pao s neba. Nisam se ja toga dosjetila, mora da mi ga je netko dao.''

''Onda to nije tvoj san.''

''Ne, mislim reći, kao da mi ga je sam Bog dao, stavio mi ga u glavu kao da želi reći da mi je suđeno ostvariti ga.''

“Onda se predajem. Tko može proturječiti Bogu?” Lena se našalila. “Ono što ti nazivaš glasom od Boga, ja nazivam intuicijom."

  Povezani članak Životne škole "Kvocijent intuicije"

O knjizi

O autoru

Talidari je pseudonim za multimedijalni umjetnički par Natalija & Dariusz Domin. Natalija Domin, rođena 1970. u Hrvatskoj, je 20 godina putovala svijetom, posjetivši više od 60 zemalja na 5 kontinenata. Radi kao  multimedijalna umjetnica - spisateljica, pjevačica/tekstopisac, dizajnerica. Dariusz Domin, rođen 1971. u Poljskoj, živi u Njemačkoj od svoje 16-te godine, gdje je diplomirao kao socijalni pedagog. Posljednjih deset godina radi  u odjelu za kostimografiju u düsseldorfskoj Operi. Kao multimedijalni umjetnik svira didgeridoo i flautu, slika, dizajnira i piše.

Talidari tim je također vlasnik virtualne umjetničke ljekarne i predsjedava "Životnom školom".

Knjiga trenutno nije u slobodnoj prodaji na hrvatskom tržištu. Članovi Životne škole mogu je dobiti po promotivnoj cijeni na zahtjev u elektroničkom formatu.